Sve, od magijskog kazališta ovog života, do prekrasnih dubina ribljeg svijeta, kroz pustinju srca i rađanje demona, ostala je samo jedna ne-želja.
Zbog svega toga, narasla je bol, velika i tamna, gusta i crna poput života.
Ona voda sa tri izvora, koji su se spajali i tekli u napukli bezdan, mutna je i neprozirna.
Sjene, koje je moj život ostavio na svom putu prema centru svijeta, plešu svoj vrlo razumljiv ples, ali prelaganog koraka, da bih mogla okrenuti glavu i otići.
Još ne mogu.
Iz mirne molitve možda pronađem pravi put.
Možda još neću pitati: «tko si ti?».
Možda.
Možda ću još neko vrijeme dozvoliti, da mi miluješ kosu ili odvodiš tamo, gdje su mi koljena izgrebana i gdje mi nemir stalno govori, da si još daleko od mog trećeg neba.