Prema svemu što smo ovih dana mogli vidjeti i čuti u našoj lijepoj domovini postoji mnogo ljudi koji su uvjereni da je današnja službena hrvatska katolička crkva idealan prezenter i zastupnik kršćanskih ideja. Sve što dolazi iza oltara je sveto pismo, o tome se ne razmišlja, to se ne propituje i ne analizira. U to se slijepo vjeruje, zapovjedi se slijede i izvršavaju. Pa makar se radilo o čistoj, da citiramo Leopolda Buttersa Stotcha, kakici.
U ovo vrijeme ljubavi i mira čuli smo huškanja na rat "koji još nije gotov" jer nam "oni preko" opet dolaze puštati nevinu i čistu hrvatsku krv. To su bile riječi studentskog kapelana, pripadnika organizacije pod nazivom "katolička crkva", čovjeka koji takve stvari priča pred tisućama mladih ljudi svakodnevno. Podsjetimo, prije toga je naučavao studente da se ne može ostati trudan poslije silovanja. Vrh katoličke crkve se od njegovih riječi i djela nije ogradio.
Vrhovnom poglavaru crkvene organizacije ruke je ljubio osuđeni ratni zločinac, čovjek koji je u ime Krista i katoličke vjere u ratu ubijao civile koji vjeruju u drugog boga. Crkva se nije odrekla njegovih djela i postupaka, niti ih je javno osudila.
Godinama već članovi crkve u crkvenim prostorima služe misu za jednog od najvećih europskih zločinaca, Antu Pavelića, čovjeka pod čijim je zapovjedništvom pobijeno na tisuće i tisuće djece u koncentracijskim logorima i koji je stranim okupatorima podijelio hrvatsku zemlju. Crkva ničim ne priječi i ne osuđuje svoje članove koji i dan danas izvode obrede tom zlikovcu u čast.
Već se ni broja ne zna slučajevima u kojima su pripadnici crkve seksualno zlostavljali djecu, koristeći svoj položaj i skrivajući se iza svoje institucije. Crkva ih nije niti osudila, niti izbacila iz svojih redova, nego ih pokušava sakriti od javnosti i zataškati njihova gnjusna zlodjela.
U božićnoj je propovijedi vrhovni poglavar crkve u Hrvata naglasio kako su danas u zemlji ostale razvaline industrije i gospodarstva koje je nekada postojalo. I to je istina. Samo, to nekad je bilo prije 30, 40, 50 godina, a ne kako bi gospodin preuzvišeni biskup htio za vrijeme svetog Franje Tuđmana. Jer upravo taj Franjo Tuđman stoji zajedno sa biskupima na razvalinama ove države. On je rušenje dozvolio i pokrenuo, a biskupi i svećenici su ga blagoslovili, bitno da se je u njihovo ždrijelo slijevalo koliko su mogli proždrijeti.
To je danas naličje katoličke crkve u Hrvata.
Lice su sve one palače s dragim kamenjem, pozlaćeni sraonici za preuzvišene nadbiskupske guzice, automobili, zlatni križevi i prstenje. Sve one milijarde iz proračuna, sve one nekretnine koje je crkva stoljećima otimala od ljudi, ubijajući ih i lažno optužujući, a sada polaže pravo na njih.
A ona navodna dobročinstva koja čine crkva i organizacije povezane s njom čine od novca sviju nas, iz proračuna. Ne sjećam se u javnosti slučaja da je neki biskup ili nadbiskup rekao: Evo, ovo je moja mjesečna plaća i ide za to i to. Evo, prodao sam novi audi i dao izgraditi sklonište za beskućnike i potrebite.
Ne znam kako se nakon svega ovoga vrh crkvene organizacije može čuditi ili ljutiti kada ih netko naziva klerofašistima, kada svakim danom sami svjedoče svoj klerofašizam. A ne znam ni zašto se ljudi koji žive kršćanski nauk i u njega vjeruju ljute kada netko kaže istinu o poglavarima katoličke crkve. Jer kršćanski nauk i Kristovo učenje imaju veze s postupcima i stavovima hrvatskih biskupa i nadbiskupa toliko koliko imaju veze štalica u kojoj se je Isus prema legendi rodio i nova kaptolska nadbiskupska palača.
Post je objavljen 28.12.2014. u 05:05 sati.