Daj zvijezdama nebo,
a postelju ljubavnicima
postelju od meke trave
i žutog maslačka
i nek' nektar slatki tad oćute
najslađe usne mlade,
dok svrha bezimenog trenutka,
taj Kairos što dvoma vlada,
sreću iz pehara zlatna
ove noći iskape do dna.
Postelja je meka baš kao trava
na ovoj cvjetnoj livadi
gdje noćas dvoje samo spava
pod zvijezdama
i tamnim nebeskim svodom,
gdje svaka zvijezda
svoju priču preda
kako je ova ljubav bila
Svevišnjega reda.