U Podravini svuda podsjetnici na rat. Jedino me birtije podsjećaju na predratnu normalizaciju, konobarica pita 0.3 ili 0.5, toga nema više u mom gradu. Domaćin mi veli da u obližnjoj kavani donese bocu na stol i kad odlaziš mjeri koliko si popio.
Jedan od motiva odlaska u rat kažu bio je borba protiv cajki, sad su nam cajke nadređene na svim nivoima. Ne samo u Podravini, svugdje i u svim porama društva. Ovdje je barem pošteno, ovdje je sve vidljivo,ovdje se zna tko može napuniti domove kulture. Najgore je tamo gdje ti ministrantice odrasle na žikinom kolu tumače gregorijanske korale i izbacuju iz zborova koji život znače. Ja od tamo dolazim, no što netko napisa, odmorimo, praznici su.
Bez brige, ja sam potpuno opušten i debljam se, ima vremena za liniju.