Ove godine su nam, nakon tri godine, bili na Božić unuci sa roditeljima. Tako je svečanost božićnog ručka bila veća i posebno značajna radi prenošenja tradicije, ili barem sjećanja na običaje, koji u užurbanosti urbanog života nestaju, ili bivaju zamjenjeni drugima.
Tako je paljenje badnjaka svedeno na umjetnu, šarenu rasvjetu, jer ni ognjišta više nema, kao ni slame, ni žita.Ostalo je ipak sijanje pšenice na sv. Lucu, koje oduševljava unuke, jer iz prve ruke mogu pratiti rađanje i rast života u vidu tankih vlati, pa se donekle približavaju onome što su djeca na selu znala od malih nogu. (Šimun je pitao rodicu telefonom: "Kako vaša pšenica? Kod moje bake u Siveriću je visoka i široka!")
Jaslice ili "Betlem" kako smo ga mi zvali, zaista su jedan slikoviti noviji podsjetnik na tajnu Božića, koji razgaljuje srca onih koji su sačuvali djetinju dušu.
Centralni božićni običaj je paljenje sviće usađene u žito. (Kasno sam se sjetila da nemam žita, pa sam sviću usadila u kukuruzno brašno.) Svića se pali prije ručka, a pali je kućedomaćin, u ovom slučaju did, koji predvodi molitvu (skraćenu verziju nekadašnje, da se ne oladi juva s frigadinima, trag moga makarskog djetinjstva, ali fala Bogu, bolje išta nego ništa!) Ručak ide na tenane, predjelo, jelo (U Sivereiću tradicionalno tuka! U nekih je to "tuke, ko svoje muke"...), desert (dobro sam položila ispit!), eventualno kavica. Kad je sve gotovo sviću domaćin gasi kruhom umočenim u vino. Kaplje se polako (porazno je ako se odmah ugasi!), kap po kap. Oko stola smo mi ostali (ove godine nas je ukupno osmero), napeto iščekujemo prema kome će krenuti dim kad se svića ugasi. Taj može očekivati da će prvi otić Bogu na istinu, a da smo ne znam kakvi kršćani mislimo, neka mene ode, imaću vrimena gorika! A gorika je ovoga puta otiša dim! Znači svi smo pošteđeni bar do drugog Božića! Gasitelj obvezno pojede umočeni kruh.
Još jedna kratka (da ne bi duga!) molitva i možemo zasist u dnevni boravak. (Sude će prat nevista i ćeri, a nešto i makinja!)
Sviću ćemo palit još na sv. Ivana (Tako pale Tomići!) i na Novu Godinu, kad pale svi. Inače, tradicionalno, osim Božića i Nove Godine, svako prezime u Siveriću užiže sviću u određeni dan. Bože sačuvaj da mi palimo na Badnji dan, tada su na redu Prpe, a reda mora biti!
Eto, toliko o božićnoj svići, koja je simbol života i naša pratiteljica na putu prema Vječnosti.
Post je objavljen 26.12.2014. u 19:25 sati.