Marketing
Jutro za odrasle
Pametno smo jučer napravili, prvo ručak pa na put. Usput je netko bacio petardu tik uz restaurant, valjda da Jinu ne nedostaje to naselje divljaka, ali ionako u svojoj domovini ove dane nema kamo pobjeći.
Nije nam prvi put da putujemo na badnju večer al je prvi put da na radiju nismo uspjeli naći postaju bez božićnih pjesama, domaja nam što jadnija to pobožnija, možda je i to dio nečije strategije.
Tek što smo jutros bunovni izašli paralelno s nama je projurio duh odjeven u žensku spavaćicu, sa ženskim oblinama i fotić i fotograf su opet zakazali.
Prije valjda dvije godine sam na blogu pisao o Jinu i njegovom virovitičkom drugaru, mislim da sam i snimio njegovu vlasnicu za koju se ispostavila da je sutkinja, i ona i pas koji nikad nije vezan su odgovarali opisu.
Naletili smo na njih, najprije sam psa prepoznao, zatim i vlasnicu, nije se promijenila, no nije bilo druženja, Jin je režao. Mi više nismo onako opušteni.
Post je objavljen 25.12.2014. u 10:04 sati.