PROLOG
Nedavno je jednom našem poznaniku umrla baka. Starica od 88 godina. Nek' joj je laka zemlja. Kako bi je ispratio kako Bog zapovijeda njen je unuk odlučio angažirati dva glazbenika koji bi na gitari i madolini trebali izvesti jednu, jedinu pjesmu. Ne dvije, već jednu. Nazvao ih je i ono što je tad uslijedilo doslovno graniči sa ljudskim razumom.
Dobrodošli u najnoviju epizodu 'SPIG' - a posvećenu svim istinskim ljubiteljima glazbe.
Na sprovodima.
PLEH GLAZBA U DOMA JEDNOUMLJA
Moja prva sjećanja vezana za glazbu na sprovodima datiraju još iz ranog djetinjstva. Točnije u doba jednoumlja i komunističkog mraka. Za razliku od danas u to doba je bilo 'in' na posljednji ispraćaj dovesti limenu glazbu. Možda zato jer si je imao čime platiti. Mene su ti teški molovi i udarci u bas bubanj uvijek ispunjavali nekom čudnom mješavinom nelagode, ushićenja i strahopoštovanja. Postojao je u ta olovna vremena i jedan totalno zastarjeli običaj ispraćaja pokojnika od kuće do groblja. Kako je Betinjanima groblje u Murteru (cca niti 2 kilometra) nekidan smo se smijali prisjećajući kako je u tom maršu sredinom kolovoza morao uživati glazbenik koji je nosio tubu. Još kad je sunce opali pa se zagrije.
A ožalošćena rodbina traži 'In the mood' Glenn Millera ili 'Bumbarov let'
SUĆUTNIK
Iduća scena vezana za ovu temu vraća nas u daleku 1996.
Kao što se svi vjerojatno sjećamo te su godine Nobelovu nagradu za kemiju osvojili Robert Floyd Curl, Jr., Harold Walter Kroto i Richard Errett Smalleys. U isto vrijeme u Hrvatskoj je na svim kioscima osvanuo najnoviji tjednik kakav se nije pojavio u čitavoj povijesti tiskanih medija. Mislim da se i sam Gutenberg okrenuo u grobu. Izašao je u samo dva broja i tad se nažalost ugasio.
Pogađate, riječ je o prvom hrvatskom 'Sućutniku' - novinama za sve ljubitelje sprovoda, grobova, smrti, vijenaca.
Nekrofilska 'Erotika'.
Glavni urednik tog bisera polazio je od pretpostavke da velik broj čitatelja u novinama prati isključivo osmrtnice (to je ono kad stara baba otvori 'Slobodnu' pa broji koliko imam muških, a koliko ženskih), crnu kroniku, oglase za pogrebna poduzeća, razno razne In memoriame, a on im je to odlučio ponuditi sve na jednom mjestu.
Genijalno, zar ne?
Sjećam se da je u prvom broju izašla velika reportaža sa sprovoda Dražena Petrovića i ljut sam kao pas što sam to na trafici samo listao (ne vjerujući svojim očima) umjesto da ga kupim i stavim u arhivu.
Urednik je još i dodao da su taman stupili u kontakt sa velikim igračima koji se bave kamenoklesarstvom, vrhunskim trubačima kao i pogrebnim ansamblima i ni dan danas mu nije jasno zašto je taj njegov projekt odbačen kao smiješan i besmislen.
Možda zbog toga što jest.
...............................................
PROVJERITE NAŠU KVALITETU!
reklama jednog našeg pogrebnog poduzeća objavljena u 'Večernjaku'
...............................................
Gašenjem komunističkog mraka ljudi si više nisu mogli priuštiti limenu glazbu tako da je u prvi plan pala obična truba. Pedesetak eura i ako mene pitate - sasvim OK.
Lijepo i dostojanstveno.
Fala, Tišina, Krist na žalu .... sve OK melodije. Ova zadnja kad je još odsviraju dvije trube u terci zvuči stvarno kao da nije sa ovog svijeta. Još kad bi netko uspio ušutkati onog majmuna koji ne može uvući svoju poganu jezičinu dok se izvodi ta minuta 'Tišine' svijet bi postao puno ljepše mjesto, ali šta je tu je.
Inače, jedna od najizvođenijih sprovodnih pjesama svih vremena je upravo ona melodija za koju je Mišo Kovač prilikom gostovanja kod Stankovića rekao da je to najbolja pjesma svih vremena (na drugom mjestu je bila 'Ako me ostaviš' Miše Kovača)
Mislim da Mišo i nije puno falio.
Onako iskreno, original mi je pinkicu draži, ali i ova razvaljuje.
Jedan se moj prika inače dugo bavio trubljenjem na sprovodima i sjećam se da mu je dosta dobro išlo. Kad je bio onako bez volje mi smo se zajebavali da je ljut jer nitko nije umro zadnja dva tjedna, ali to njemu i nije bila baš neka baza pa smo odustali.
WRONG SONG
Razvojem hrvatskog gospodarstva i ekonomije (...) povećala se i platežna moć tako da je kod nas u Dalmaciji u zadnjoj dekadi postalo izuzetno popularno za sprovod angažirati i mušku klapu. Uz trubu. I popa.
Neke od najtraženijih pjesama su:
Otiš'o je otac moj polako, Gdje si majko da me budiš, Ne budi me mati, Sutra će te ponit, Dida moj, Da te mogu pismom zvati, Maslina je neobrana, Oči moje majke, Ne diraj moju ljubav i Croatio iz duše te ljubim.
Kako su u svakom poslu moguće greške prinuđen sam spomenuti jednu nezaboravnu anegdotu o nastupu jednog odličnog šibenskog benda. Dečki su stvarno vrhunski glazbenici i zabavljači i onako iskreno volio bih da se to dogodilo bilo kome, a ne njima, ali šta je tu je.
Čovjek koji ih je naručio tražio je da mu otpjevaju onu ... onu ... o papi ... ono ... ono ... znaš ono ...pape, pape ....misleći na stih 'zanavik je pape zaspa' iz pjesme 'Maslina je neobrana'. Oni su to primili na znanje, uvježbali stvar i nakon što je svećenik pročitao svoje, meštar o' sprovoda im je rukom dao znak i pjesma je krenula. Okupljeni su u slijedećih par minuta saznali da je pokojnik između ostalog svugdi bija, da je puno pija, da je ženske jubi, na kartama šolde gubi, da je sova Boga i da su rodbini rekli najgore o njemu.
Zemljo, ne trebaš se otvarati, otvorena si!
Teški crnjak.
................................................
U Velikoj Britaniji najizvođenija stvar na sprovodima je 'Always look a bright side of life'
U Australiji to je navijačka pjesma FC Colingwood (?), 'My way' i 'Wonderful world', a prije četiri - pet godina sjećam se da je njihova crkva izvođenje tih pjesama zabranila. Šteta, jer ova Kolingvudova himna nimalo ne zaostaje za najboljim trenucima Monty Pythonima. Ovo kad pokojnik čuje trenutno ustane i napravi kolut naprijed.
Koja je najizvođenija pjesma na Madagaskaru nemam pojma, ali sviđa mi se jedan njihov pogrebni običaj.
Uistinu krasni ljudi.
Dakle, jedno od njihovih plemena svakih pet do sedam godina vadi pokojnikove kosti, preodjene ih, te poprska vinom i parfemima. Ovaj ritual prati živa glazba, a na kraju svi članovi obitelji plešu s tijelom odnosno onim što je od njega ostalo.
Treskaš pradida i s kostima mu sviraš 'Jingle bells'.
KAKO TO RADE ČASNE
Prije nekih petnaestak godina na šibenskom groblju Kvanj pokopana mi je stara teta, a inače je bila časna sestra. I dan danas se sjetim kako su to časne organizirale. Bez onih primitivnih narikača, bez izvijanja, bez skakanja na glavu u grob.
Stajale su u krugu i dobrih pola sata pjevale i molile krunicu. U potpunoj tišini.
Ionako kažu da je smrt samo prijelaz iz jednog stanja u drugo.
Jedva čekam uvjeriti se u to za jedno 60 - 70 godina.
EPILOG
Dakle, momak s početka priče htio je da mu na sprovod drage babe dođu dvojica otpjevaju jednu (1) pjesmu i to bi bilo to. Čovjek je rekao da nema problema, da su slobodni i da će ga to koštati 2500 kuna.
Dvije. Tisuće. Pet. Stotina. Kuna.
Ako pjesma traje tri minute to je nekih 2 eura po sekundi.
25 deka mortadele po sekundi.
Alo?
Ja sam dodao da bi mu u tom slučaju bilo bolje da je dodao još 500 kuna i na sprovod doveo Ronalda.
Svećenik pročita svoje, a Ronaldo u Realovom dresu dvije minute tehnicira s loptom, malo glavom, pa na prsa, pa koljenom, pa ramenom ....
Nije mi jasno kakav to čovjek moraš biti da bi išao koristiti gužvu i pucati cifre od kojih se normalnom čovjeku vrti u glavi. U foto finišu čovjek se u panici sjetio tamo neke grupe kojoj je sama pomisao na to bila gadljiva, ali ovaj ih je molio jer nije znao šta će. Pristali su i izveli to tako dobro (i što je najvažnije - povoljno) da se dosta njih rasplakalo. Da li zbog pjesme ili od tuge što ih moraju slušati, ne znam. Mišljenja sam da je to nešto najbolje što su dečki ikad odsvirali.
A kako se u daljini vidjela cesta koja vijuga po brdu jedan je član ansambla gledao u auto koji se spuštao i tiho rekao:
- Ako sad ovaj auto sleti s ceste eto nama još posla!
Za kraj današnje epizode malo pleh glazbe koju sam danas pogledao bar deset puta.
To je to!
Post je objavljen 23.12.2014. u 21:47 sati.