Marketing
BOŽIĆ DANJA MISA
1. čitanje: Iz 52, 7-10
Psalam: 98, 1, 2-3b, 3cd-4. 5-6
2. čitanje: Heb 1, 1-6
Evanđelje: Iv 1, 1-18
'' i Riječ tijelom postade i nastani se među nama.''
Kada bi danas na Božić pogasili sve ove sijalice koje trepere, kada bi maknuli, sav ovaj nakit, jaslice, borove, kada bi umjesto božićnog ručka na stol stavili neko najjednostavnije jelo; pitam vas što bi od Božića ostalo među nama?
Što je zapravo Božić? Zar je on zaista samo ovo nabrojeno? Ili još možda tek neki osjećaj koji je preostao iz djetinjstva, ali s kojim ne znamo što bi?
Ako stvarno vjerujemo da se Bog utjelovio, da je Sin Božji, druga Božanska osoba uzeo ljudsko tijelo i postao čovjekom, onda bez gore nabrojenog dekora ne bismo trebali osjetiti prazninu ako ga ne bi bilo.
Nije tome tako davno, kada je u nekim zemljama istočne Europe Crkva bila progonjena jednako kao u prvim kršćanskim vremenima. Još uvijek u nekim zemljama, kao u Kini npr. Crkva živi u skrovitosti – svojevrsnom podzemlju. Oni koji su preživjeli komunističke logore, ta strašna mučilišta ljudi, svjedoče kako su upravo tamo, u najdubljoj skrovitosti proživljavali otajstvo Božića kao nikada prije niti kasnije. Božić je za njih bio u punom smislu ono što i jest – utjelovljenje Sina Božjega u srcu vjernika. Njihovi su ih mučitelji na današnji dan na poseban način izvrgavali raznim mukama i poniženju, ali oni su s toliko unutarnje snage sve to podnosili, jer njima je otajstvo Božića bilo toliko blisko i razumljivo, a snaga vjere toliko jaka da su ih tjelesne patnje, dapače, jačale.
Božić je blagdan čovjekovog dostojanstva, jer poruka Božića jest da se Bog utjelovio zbog nas ljudi. Isusovo utjelovljenje poziv je čovjeku da u Sinu Božjem gleda svoga uzvišenog brata, ''koji nam je u svemu jednak osim u grijehu''. Stoga je Božić poziv da uzdignemo svoje glave i spoznamo da je Bog među nama kako bi obnovio dostojanstvo naše pale naravi. Ljudska je narav pala tada kada je čovjek prestao misliti na Boga. To se trajno ponavlja kroz povijest, tako da posljedice bezbožnosti možemo vidjeti na svakom koraku. Čovjek bez Boga nije niti čovjek niti životinja, on je jednostavno rob svojih bolesnih utvara koje ga preplavljuju, zarobljuju i ubijaju. Kako je tužno promatrati tisuće i tisuće mladih ljudi, koji još nisu pravo počeli niti živjeti kako odustaju od života, kako se odaju narkoticima, ljenčarenju koje ih vodi u besciljnost, a ova često direktno u smrt.
Kad dođe proljeće vidimo ptice kako radosno pjevaju, kako grade svoja gnijezda. Vjeverice i ostala živa bića skakuću i raduju se životu, samo čovjek, za kojega se više ne kaže; najuzvišenije stvorenje Božje, nego najsavršeniji proizvod evolucije; dakle taj čovjek više ne zna što je radost života. Njegova radost je ''šprica'', narkotici, pljačka, razularen život, bez smisla, s jedinim ciljem uživati dok se da i može, a onda smrt. Smrt je sve što ostaje na kraju bolesnom čovjeku bez Boga, stoga su sve glasniji zahtjevi za pravom na eutanaziju ili bezbolnu smrt.
Čovječe, želiš li biti sretan, sjeti se da si stvoren na sliku Božju, koja je doduše iskrivljena grijehom, ali je Kristovim utjelovljenjem ponovno uspostavljena. Stoga u utjelovljenju Sina Božjega trebamo gledati njegovu pruženu ruku milosti kojom nas želi izvući iz zagrljaja smrti. One smrti koju je neprijatelj čovječanstva đavao premazao zamamljivim bojama užitka da bi zaslijepljenima, koji ne poznaju Boga bila što primamljivija.
Istina, da će mnogi reći kako vjeruju u Boga, ali na žalost to nije Bog koji je po Isusu došao među nas da nas spasi nego neko božanstvo koje bi tobože, kao neka natprirodna sila trebalo priskočiti u pomoć kada nam zatreba. Izraze takve jadne vjere možemo vidjeti na nogometnim igralištima kada se nogometaši križaju kako bi postigli gol. Izraze takve vjere možemo vidjeti u vješanju krunica i svetih sličica i kipića u automobilima, koji bi nas tobože trebali zaštititi od nesreće, premda ti isti vozači psuju Boga i svetinje vjere. To je magija, praznovjerje, kao što je svojevrsno praznovjerje kada mislimo da smo unošenjem bora, nakita i štalica unijeli u svoju kuću Božić. Ili, kada jednim posjetom svoje župne crkve za Božić mislimo da smo kršćani.
Božić je vjera u Sina Božjega koji se rodio da nam pomogne kako bismo obnovili svoje ljudsko dostojanstvo i kako bismo u pravom smislu te riječi bili najuzvišenija stvorenja Božja na ovom svijetu. Tek tada i ti ukrasi i svjetla i štalice i borovi… zadobivaju svoj smisao u pravoj vjeri.
Ovih božićnih dana, a posebno danas na Božić stiskom ruke čestitati ćemo si i poželjeti mir, zdravlje, blagoslov….. Želja koja je u srcu iskrena ali ne dovoljno svjesna. Jer kad bi bili potpuno svijesni što želimo onda bismo i shvatili da o svakome od nas ovisi hoće li se puno toga dobroga ispuniti. Istina, Bog je izvor svega dobroga, ali treba biti spreman zagrabiti s toga izvora. Stoga su lijepe želje i obaveza. Nama toliko draga koledarska pjesma: ''Narodi nam se Kralj nebeski'' pjeva; ''daj vam Bog zdravlje k tomu veselje…''. I za jedno i za drugo treba stvoriti uvjete da se ostvari. Zdravlje i veselje je povezano i ide jedno uz drugo. Mnoge opće poznate boljke današnjeg vremena imaju svoje ishodište na mentalnom planu. Depresije, strahovi (fobije), neuroze, alergije… svjedoci su da je čovjek zapravo tuđinac u vlastitoj okolini koja umjesto da je izvor njegove radosti postaje mu neprijatelj, a sve zbog izopačenog načina življenja koji se ne temelji na čovjekovoj prirođenoj radosti i otvorenosti nego na nekim sebi zadanim a neostvarivim željama.
Božić nas svojom jednostavnošću poziva da se vratimo u djetinjstvo i da djetinjim (ne djetinjastim) srcem gledamo svijet oko sebe. Pogledajte samo malenu dječicu kako im se oči krijese od uzbuđenja dok promatraju božićne jaslice, a u njima dijete Isusa. To oni sebe gledaju u malom Isusu. Jaslice, kao da su napravljene upravo za njih. Tu su pastiri, životinje, anđeli. To je okolina u kakvoj je živio čovjek tisućama godina. U nama još uvijek postoje tajni zapisi o tome i takvomu svijetu. Moći uživati u božićnim jaslicama znak je evanđeoske jednostavnosti. Božić sa svojim jaslicama, božićnim pjesmama, običajima – svojevrsna je katarza za naš duh, koji ponesen utilitarnim ciljevima završava slomljen u slijepoj ulici. Tajna Božića je u njegovoj jednostavnosti i životnoj razigranosti.
Daleko od toga da Božić nema dubokih teoloških poruka. Najveća je svakako da je Bog Otac u punini vremena poslao svoju Riječ čovjeku. Ivan Evanđelista će u današnjem Evanđelju tom Riječi, grčki Logos, koju pišemo velikim slovom, imenovati samoga Isusa Krista. Pojam posuđen iz grčke filozofske misli, logos suprotno thanatosu (ništavilu) je stvaralački princip. Za razliku od ništavila kojega karakterizira tama, stvaralačka Riječ je Svjetlo. ''Svjetlo na prosvjetljenje naroda''. Taj velebni Ivanov proslov koji se čita u današnjem Evanđelju najljepši je himan prve Crkve koji čini sažetak cjelokupnog vjerovanja. Naša će božićna pjesma, koja je u isto vrijeme i jednostavna i teološki duboka izreći ovako: ''Sin Boga Oca i Bog sam – s neba na zemlju siđe k nam. '' Tako po njemu svi mi postajemo « baštinici Božji i subaštinici Kristovi» (Rim. 8,17).
Današnje Evanđelje spominje i jednu tužnu činjenicu kako Isusa niti ''njegovi'' nisu primili. ''K svojima dođe, a njegovi ga ne primiše''. Premda se to prvenstveno odnosi na Židove nisu ni mnogi kršćani daleko do toga. Primiti i prihvatiti Krista polovično, samo prigodno, slavljenički a ne doslovno – znači ne primiti ga nikako. Tako kako mnogi kršćani danas slave Isusovo rođenje mogli bi slaviti i Budino, Muhamedovo…. Samo da se slavi, bez obaveze i vjerničkog stava.
Dok prilazimo k betlehemskoj štalici i dok pjevamo: ''Vidi Božje otajstvo u podrtoj štalici…'' Posvjiestimo si da to otajstvo slavimo svake nedjelje na oltaru. Da ga primamo u sv. pričesti. Da ga u svom srcu nosimo u svoje domove i da je naše srce u pravom smislu Isusova betlehemska štalica.
Tim mislima svima vama koji čitate ova skromna razmatranja želim blagoslovljen Božić i obilje radosti i blagoslova od Novorođenoga. Amen.
Molitva vjernika
Na blagdan rođenja našega Gospodina uputimo molitve nebeskom Ocu za Crkvu i cijeli svijet:
1. Za tvoju svetu Crkvu da radost spasenja koju je od tebe primila velikodušno dijeli svakom čovjeku, - Molimo te.
2. Za kršćane; da budu vedri svjedoci tvoje utjelovljene Riječi, - Molimo te.
3. Za sve koji su na vlasti da se zalažu za pravedan mir i socijalnu pravednost, - Molimo te.
4. Za nas okupljene; da budemo uz nevoljne, osamljene, žalosne i sve one koji su potrebni naše pomoći, - Molimo te.
5. Za dar prave radosti kojoj je ishodište u jednostavnosti i skromnosti. – Molimo te.
6. Za mlade; da ih otrov omamljenosti darovima ovoga svijeta ne otkine od Izvora vječnog života. – Molimo te.
7. Za naše pokojne; da po tvome milosrđu zadobiju mjesto u vječnoj radosti, - Molimo te.
Nebeski Oče, usliši naše molitve koje smo ti uputili po tvome novorođenom Sinu Isusu Kristu. Amen.
Post je objavljen 23.12.2014. u 08:34 sati.