Dogodi se tako nekad da siđem s oblaka svojih ideala i opet ispadnem naivna jer vjerujem da su ljudi dobri, da prepoznaju tvoju iskrenost, dobre namjere.. došla sam tako sva sretna na jedno druženje i skužim u pola večeri da me nitko ne konta.. Svi procjenjuju druge na temelju vlastitih kriterija vrijednosti.. i ne razumiju da nismo svi isti i da netko stvarno može govoriti iskreno ono što misli, činiti stvari od srca, biti neiskvaren.
Osjećaš se loše jer si nemoćan uvjeriti ih u suprotno, nemaš fizičkih dokaza koji govore u prilog tvojim osjećajima. Nema poligrafa za takvo nešto osim što ti naglo splasne raspoloženje pa se i to krivo protumači.
E, onda ti dođe kao melem na ranu kad se nakon tog sudara s ljudima "druge dimenzije" podsjetiš da ima ljudi koji te stvarno vide baš takvu kakva jesi, takvu te prihvaćaju i takvu te vole.
Na primjer - kad su u dućanu i vide nešto što ih asocira na tebe pa ti onda to kupe "jer to si ti".
Pepeljuga koja pleše s princom i ledena kraljica koja koketira s generalom ispijajući čaj.
Ja u tim slatkim sitnicama vidim materijalni dokaz da me netko stvarno pozna u dušu. Iako mi ti dokazi nisu ni bili potrebni, ali tu su s ciljem da me razvesele, zabave i prisjete - pogotovo kad posumnjam u sve - da nisam sama, da me netko stvarno vidi takvu kakva jesam i takvu me voli.
I pogotovo kad dođu neplanirano u takvom trenutku kad sam bila tužna i žalosna.
I hvala Bogu da imam nekoliko takvih ljudi oko sebe i hvala njima na svemu.
A svima koji nemaju takvog nekog - želim da im takvi ljudi uđu u život, to je najljepši božićni, novogodišnji, ali i životni poklon.
Sretni vam blagdani :-*
p.s. Za pratitelje putopisa - Rim odavno gotov, ali fali mi još nešto.. nisam zadovoljna :-)