I tako šetam jutros Korzom, vidim prizor koji mi odmah u glavu donosi već antologijsku pjesmu kolege blogera Babla i mislim si, ne hvala, i najljepše odore ipak ostaju odore. Onda ipak bolje negdje u pripiz.ini nek mi bude hum. Mažoretkinje su mi kao sve u pokretu uvijek izazov za fotkanje, danas vidim zeza me fotić, otežano okidanje, kad ono jao, nehotice uključio video. Cijelo jutro kaotično, al eto, što je tu je.