Gledam kroz prozor južinu i svo sivilo koje ona donosi.
Maglu,težak zrak,kapi sitne,krupne...
Tko je jugo da mi odredi dan?
Da odredi moju emociju,da zapovjedi lošu volju?
Nije li jugo samo promjena,kao i sve u životu?
Težak,sivi pokrivač iznad naših glava,
Pokoja sjenica u prolazu,smeđi list u putanji
između drveta s kojeg pada i tla na kojem završava.
Od mora ,slanog,valovitog,modrog- jugo,
na pola puta,presreta bura.
U svojoj snazi visokih valova
koji se prelamaju na bijeloj pjeni.
Tko je bura da mi odredi dan?
Bura,koja svojom silinom uzburkava male sjenice
i kovitla šareno lišće određujući mu smjer
pomičući ga s jednog mjesta na drugo.
Nisu li jugo i bura samo promjene?
Koje dođu i prođu?
Jesam li ja list,jesam li sjenica?
Malo sam veća,samo malo fizički jača.
I to je moja snaga.
Da si umislim koliko sam moćnija od promjena.
Sada,dok jesam.
Jer i ja sam zapravo,samo jedna promjena...