Marketing
Weltschmerz gonna get you
Caspar David Friedrich
Friedrich je imao je apsolutan sluh. Svaki put kada su vodili ljubav začuo bi glazbu. To joj je i rekao.
Znaš, svaki put dok vodimo ljubav ja čujem glazbu. Čuješ li je i ti, zanimalo ga je.
Ja čujem zvona, odvratila je ona kolebljivo.
On se osmjehnuo, vjerujući da se radi o vjenčanim zvonima.
Slušaj, odsvirat ću ti. Sjeo je za klavir.
Zvuci pod njegovim prstima bili su nježni i prožeti nekom tugom.
Divno, šmrcnula je, iskreno dirnuta nakon što je završio.
Ti si moj muza, prišapnuo je i nježno ju poljubio u čelo.
Sada bi joj, svaki put nakon ljubavnog čina, odsvirao novi stavak.
Istovremeno, njezina zvona bivala su sve glasnija.
Jednog dana zatekao ju je u vrtu, kraj plavih hortenzija, mrtvu.
Vjerojatno je umrla je od zatajenja srca, pretpostavio je dr. Schultz. Obdukcija je potvrdila njegove slutnje.
Nikada poslije Friedrich nije začuo glazbu, niti jedan jedini ton, bez obzira sa koliko je žena spavao. No to nije smatrao hendikepom: bio običan pravnik, a ne skladatelj i ta je zgoda u njegovom životu predstavljala tek kuriozitet, nešto o čemu je u društvu mogao pričati, a katkad i potvrditi na klaviru ukoliko je bio od volje.
glazba za ugođaj: Chopin's Raindrops
Post je objavljen 15.12.2014. u 06:00 sati.