Navedeni primjeri poslovanja poduzeća Manga,Benettona, Monsoona i ostalih velikih korporacija koja koriste nerazvijene zemlje kako bi ostvarili svoju konkurentsku prednost primjer su negativne strane djelovanja globalizacije modernog društva.
Poduzeća u svojim bitkama za stjecanjem titule „brže,bolje,jače“ korporacije, izgubile su atribut socijalno osjetljivih i primjenom vlastitih poslovnih politika kontinuiranog snižavanja troškova iskoristile su potencijalne prilike i svoje proizvodnje preselile u nerazvijenije zemlje. Koristeći ljudski kapital nerazvijenih i siromašnih zemalja omogućile su sebi uštede na troškovima putem niskih nadnica i jeftinog investiranja u kupnju zemljišta, a s druge strane sebi su stvorili mogućnosti ostvarenja većih zarada. Stoga se postavlja pitanje: zašto nerazvijene zemlje ostaju nerazvijene ? Odgovor je vrlo jednostavan: zato što siromah od svoje zarade za svakodnevni rad sebi može priuštiti samo ono osnovno i nužno. Budući da je njegov rad jeftin,on nema dovoljno veliku zaradu da uštedi i dalje investira i na taj način stvara dodatnu vrijednost. Nema jer nema od kuda. Ista situacija je i sa siromašnim zemljama. Od kojih sredstava da se razvijaju? Od poduzeća navedenih u prethodnom tekstu sigurno ne. Tržišnim natjecanjem i borbom za potrošače velikim poduzećima koja globalno djeluju izostala je želja za ostvarenjem „win- win“ situacije. Siromašne zemlje gube i vrte se u krugu vlastite nemogućnosti razvoja, a bogate zapadnjačke zemlje stvaraju još veće dodane vrijednosti. Zajedničke pobjede izostaju, a upravo one bi trebala biti glavna odrednica u ostvarenju boljitka obiju strana.
Situacija u kojoj su se zaposlenici tvornica iz Bangladeša našli je veoma rastužujuća i nezavidna te navodi na razmišljanje o mogućnostima koje se moraju poduzeti da bi se desila promjena kako u kvaliteti njihovih uvjeta rada tako i u općoj svijesti rukovodećih ljudi zapadnjačkih globalnih kompanija.
No,ovdje se nameću i druga pitanja: Koliko su ljudi kao pojedinci zaista spremni preuzeti odgovornost i obvezu napraviti konkretnu akciju kako bi ostvarili promjenu i pomogli da se cijeli koncept današnjeg djelovanja promijeni i tako ujedno utječu na sudbine obespravljenih i iskorištenih radnika? Jesmo li mi spremni napraviti promjenu i problem zaposlene radne snage u Bangladešu ne staviti na marginu i ostati samo na komentiranju i dijeljenju informacija?
Post je objavljen 13.12.2014. u 22:52 sati.