Marketing
Kad bolesnik sprema ručak
Sinoć stvari nisu izgledale dobro, drugarica s temperaturom, ja kišem, a Jin traži ekstra izlazak nakon deset navečer, nestašica meda, jaja, ce vitamina osim limuna, nareska osim ljute kobasice. Ipak dobro sam se naspavao, razgibali se nas dvojica u jutarnjoj šetnji, pa sam se pješice zaputio na tržnicu. Da još nisam svoj na svome govori to da nisam za šetnje napravio nitijednu fotku, te mi je prerano bilo misliti na današnji ručak, te da će isti biti doma, te ni nisam tražio ništa posebno što svi volimo. S druge strane sam slijedio instikt koji me rijetko prevari, naime na štandu gdje kupujem domaće vrhnje bilo je krvavica koje su mi djelovalo privlačno iako su bile jeftinije nego na drugim mjestima (30 umjesto 35 kuna kilogram) i nisam se prevario, čak su se na kraju i drugarici koja nije pretjerani ljubitelj svidjele, pri pečenju nisu uobičajeno smrdile i baš su legle, kome uz paprike, kome uz papričice. Inače poslušni smo prema premijerovoj ženi i uz to smo jeli kruh sa sjemenkama koji jedemo malo i traje nam više dana. Ostatak dana provodimo na đumbirovom čaju, Jinu konačno ide nešto od njegove hrane, po prvi put sam našao neke goveđe bobice, a ja sam na sladoledu, nek grlo očvrsne.
Post je objavljen 13.12.2014. u 20:27 sati.