Jučer,
12. XII. 2014.,
bio je jedan tipičan petak, s možda nešto druželjubivijim i umornijim - pivskim! završetkom
no danas,
danas me iznenadilo:
ovo je prezrivo očit, premda neizbježan glazbeni izbor
a budući da zbog kratke pameti i memorije ne znam pamtiti tekst,
rijetko mi kad uspije glazbom komentirati realitet, ključnost u trenutku,
pa kad već u nevjerojatnoj podudarnosti sjeda na volej ...
taj skok od mnogo stupnjeva u nekoliko minuta
danas me iznenadio i isisao mi svu krv iz lica u momentu,
i lelujao sam i neko vrijeme pridržavao se za stupove
no najviše sam se brinuo da se jedan jež, brižno pospremljen u udobno gnijezdo duboko ispod jedne verande u Maksimiru,
ne probudi iz hibernacijskog sna,
i tako samoga sebe
zajebe.
***
Kasnije, prijateljevao sam i subotnje pretresao dnevnopolitički trenutak,
a potom otišao da zaronim, prvi put nakon dugih dana,
i bilo je to krasno,
toliko krasno da ne padaju mi sad teško niti
radni zadaci koje ponio sam da mi uveličaju vikend.
Post je objavljen 13.12.2014. u 17:59 sati.