Marketing
Octopus vulgaris
Smatram se ljubiteljicom životinja iako nisam vegetarijanka. Anatomija našeg probavnog sustava karakteristična je za svejede i objašnjenje je zašto uživamo u hrani životinjskog podrijetla. Naravno, prehrana je i stvar osobnog odabira. To poštujem i trudim se razumjeti.
Svaki sladokusac iz iskustva zna da su najbolja i najveselija druženja za stolom. Ukusna hrana i dobro vino opustit će i najukočenije društvo. Kada imate dovoljno vremena i domaćica ste, pravi je gušt sastaviti maštovit i raskošan jelovnik. Međutim, najgora noćna mora je iznenadno saznanje da imate desetak gostiju na ručku, a vrlo je malo vremena za nabavu i kuhanje. Zbog takvih, potencijalno kriznih situacija, u hladnjaku obično imam jednu ili dvije smrznute hobotnice. Hoba je sjajno, nenadmašno rješenje za brzinske jelovnike. Lako i jednostavno se čisti, a pripremljena u pećnici s krumpirom i povrćem pravi je mediteranski izdašni specijalitet. Nije atraktivna kao ona ispod peke, ali ne zaostaje puno za ovom ljetnom dalmatinskom poslasticom.
Neku večer, zavaljena na trosjedu s daljinskim u ruci, mijenjala sam programe i naišla sam na dokumentarac o hobotnicama. Moja dosadašnja promišljanja o ribama i morskim mekušcima nisu išla puno dalje od tave, lonca ili pećnice. Valjda zbog nemogućnosti ostvarivanja kontakta, prema sitnijim morskim stvorovima nemam izražene osjećaje niti kada se susretnem s njima u moru niti na ribarnici.
Dokumentarac koji sam pogledala natjerao me na razmišljanje i uvjerio me da je octopus vulgaris iznenađujuće inteligentan mekušac. Nakon ove spoznaje, neobična morska bića zadobila su moju pozornost i zanimanje. Čudim se da ih, ljudi skloni ekstravaganciji, ne drže češće kao kućne ljubimce u akvarijima. Znanstvenici su otkrili da hobotnice prepoznaju ljude s kojima su bile u kontaktu te da se s njima čak i igraju. Nevjerojatno, životinje koje su sudjelovale u pokusu prepoznale su imena koja su im znanstvenici nadjenuli. Zamislite, kada su hobotnice zazvali imenom, ispuzale bi iz svoje nastambe prema osobi koja ih je pozvala. Nakon još nekoliko uspješno riješenih zadataka bila sam potpuno fascinirana ovim pametnim životinjama.
Iskreno, poslije svega viđenog osjetila sam istinsku grižnju savijesti zbog mojih gastro preferencija. Valjda me obuzeo osjećaj krivnje o kojem mi govore prijatelji vegetarijanci. Užasnuto sam zamislila dečke u Dalmaciji koji s vilicama u plićaku love hobotnice, a one, svjesne opasnosti, tužno plaču i nijemo zapomažu prije groznog, neminovnog kraja.
Kako bih popravila tmurno raspoloženje, odmah sam potražila dostupne podatke na internetu ne bih li naišla na olakotne okolnosti koje će mi hobotnicu prikazati prihvatljivijom na tanjuru nego u akvariju.Tko traži, taj i nađe.
Hobotnica je vrlo otporna i prilagodljiva. Može obitavati na bilo kakvom morskom terenu i na raznim dubinama. Izuzetno je proždrljiva. Raste vrlo brzo, a u nedostatku hrane sklona je i kanibalizmu. (Ha, evo dokaza da je negativka!) Njezinom uspješnom opstanku pomaže i mogućnost regeneracije krakova u napadu grabežljivaca. Zbog svih ovih razloga, u odnosu na druge morske organizme, populacija joj je još uvijek brojna.
Umirila sam savijest. Pobijedio je opet okrutan mesojed u meni iako znam da niti jedno živo biće ne zaslužuje nanošenje boli. Shvatila sam da me ipak najviše užasnula spoznaja da je i obična hobotnica suočena s iskonskim strahom od smrti. No, sada sam otvorila vrlo intrigantnu filozofsku temu.
Post je objavljen 11.12.2014. u 16:54 sati.