Mnogi mesojedi će reći kako je meso sasvim prirodno, nešto što su naši stari jeli tisućama godina te je zato čovjeku svojestveno da jedu meso. Također će reći i da ga jedu mnoge druge vrste, što znači da se radi o sasvim prirodnom procesu. Ipak, ono kako su naši stari jeli meso i ovo kako ga danas ljudi jedu nema apsolutno nikakvih poveznica. Stari narodi jeli su meso kako bi opstali. Jelo se što se imalo kako bi se preživjelo i životinje su tu bile prisutne, negdje u većoj, negdje u manjoj mjeri, ali nikada ovoliko i na ovakav način kao danas (ne treba odlaziti u daleku prošlost, dovoljnoo je pitati svoje stare bake o tome). Danas je meso industrija, sistematski, industrijalizirani proces koji nema mnogo dodirnih točaka s preživljavanjem, a zapravo je sveden na – profit. Većina mesojeda uopće ne zna kako njihov odrezak, hrenovka, salama izgledaju prije nego su je kupili ili jednostavno biraju ne razmišljati o tome. Dakle, jedenje mesa jest čovječno (svojestveno čovjeku), ali kada bi svi znali (ili bolje da kažem – odlučili da progledaju i vide) kako se životinje tretiraju na farmama i u klaonicama, pogled bi spustio i najveći ljubitelj mesa. S druge strane, većina populacije će reći kako voli životinje, ali u isto vrijeme ne stvaraju vezu između svoje ljubavi prema životinjama i mesa kojeg svakodnevno konzumiraju. Ta koliko uzgajivača životinja znam da ne mogu ubiti i jesti životinje koje su sami uzgajali (jer su ih mazili, jer su ih životinje gledale očima punim prijateljstva, jer su svaki dan provodili s njima), ali zato je sasvim u redu pojesti drugi komad mesa kojeg nisu oni uzgojili. Ili sasvim je u redu psa izvesti u šetnju, a kravlji odrezak pojesti za ručak te u isto vrijeme sablažnjivo govoriti o gnušanju prema Kinezima jer – oni jedu pse.
Post je objavljen 11.12.2014. u 13:59 sati.