Marketing
10. XII. 2014.
Jer sam razmjerno zainteresiran za znanstveno-fantastičnu ili fantastičnu premisu,
(ukoričenu ne konzumiram a filmska većinom odbija jer je inspirirana dječjim igračkama)
prilično sneveseljuje što svaka televizijska SF priča koja me premisom zaintrigira i koju nadobudno počnem pratiti,
ispadne na kraju nekakav policijski procedural:
besmrtnici - umjesto da nas oduševljavaju svojom onkrajvremenskim stanjem uma - policajci su ili forenzičari koji rješavaju slučaj tjedna;
putnici kroz vrijeme - umjesto da nas razveseljuju svojom anakronošću - surađuju s policajcem na slučaju tjedna;
utopije - umjesto da nam nude slasne vizualije i društveno-evolucijske projekcije budućnosti - zadržavaju se u ambijentu policijske postaje u kojoj šeću i roboti, i gdje se obrađuje high-tech kriminalni slučaj tjedna
sve mi to na kraju smrdi na Sipowicza
***
Od čvrstog umora i klonulosti jedva sam izgurao dan
i doplazio do kreveta da bi dva sata kasnije iz njega izašao
nabubren kao bubanj.
***
Kupio sam jučer džentlmenske crne kožne rukavice i
danas - u bistrijim trenucima - zamišljao da sam plaćeni ubojica i da stišćem u njima
okidač
Post je objavljen 10.12.2014. u 09:36 sati.