Molih za milost ,prognan iz duše tvoje
osuđen pred porotom smrtnika
Osuđen na samovanje ,u koritu rijeke mojeg života
U toj opustošenoj zemlji moje duše ,
gdje samom žudnjom tragam za tobom .
Za tim zagrljajem stvarnosti,nježnosti ..
U izgnanstvu ,u toj daljini tebe , osjetih kaznu samog neba
Poput hladne sjeverne kiše ,bolno udara samom dušom
Neumoljivo, ta ruka sudbine ,gura te od mene
ruši hramove susreta naših ....
Promrzao,uronjen u tu hladnu noć ,
ja čekam te ,nadam ti se ,izmučen ,omamljen životom ovim .
U tišini noći dlanove ti svoje pružam ..
Molim iznova ,uđi u krug te sudbine ljubavi naše
Dopusti da nađem te u traženju
U tom koritu ,te rijeke života
Što putem beskraja se zove
Na putu života mojega
Post je objavljen 07.12.2014. u 21:00 sati.