Listam neku knjižicu "Danci i stranci" izvjesne Kristine Wolsperger Danilovski i hvata nevjerica kakav je tekst nakladnik "Redak" (?) pripustio u fizički tisak;
po obliku, lektorskom odsustvu, ovo se više doima kao
zbir sintaktički nemarnih mailova prijateljici ili postova na portalu RODA, sve uključujući kolokvijalne 40-something opaske sorte "nije greda" i usklike od pet uskličnika.
Strepim da ću na kojoj od idućih stranica naletjeti na riječi "skijača" ili "peglanje kartica". Ne znam da li bih mogao to podnijeti.
Šteta, jer je tematika kulturoloških razlika uvijek zanimljiva, makar ovdje mnogo manje interesantno razrađena.
***
Nekidan sam osposobio radio-aparat u autu, i odmah požalio.
Ne razumijem voli li većina pučanstva slušati blebetanja umjesto glazbe kad se vozi do i sa posla ili
radio-postaje ne provode ispitivanje tržišta
ili u čemu je stvar?
Razmišljam da nanovo počnem sastavljati auto-kompilacije kao onomad, kad sam aktivno slušao glazbu.
Moguće je da sam zahrđao s tom vještinom.
***
Primjećujem sad da je ovo nekakav žalopojan, čangrizav zapis
koji se samo nešto žali ili indignirano kukumače.
Čudno, jer ne ćutim se posebno negativnim danas.
***
Danas sam odslušao rekonstrukciju izvornog naglaska kakvim su se izvodile premijere Šekspirovih drama,
i to me, recimo, svojski prosvijetlilo
i oraspoložilo.
***
Danas je bio nekakav prosječan dan,
meteorološki hladan i bez zanimljivijih značajki,
dan u kojem sam radio, dopisivao se, plivao i
ispekao pitu od brusnica.