Netko je jednom rekao da za poduzeće koje doista želi biti društveno odgovorno nije bitno samo na što troši svoj novac, već i na koji način dolazi do inputa za proizvodnju te ostvaruje zaradu. A je li to potrošačima i javnosti uopće bitno? I da li bi poduzeće uopće trebalo biti društveno odgovorno samo zbog svojih potrošača? Rješenje bi se moglo oslikati dobiti povlačenjem poveznica između prostitutke dobrog srca, nazovimo ju Cindy, i Robina Hooda.
Cindy je, duša draga, odlučila ovog Božića donirati dio svog mukotrpno zarađenog novca u dom za nezbrinutu djecu. Je li ona i dalje u očima javnosti nemoralna? Je. Razmišljaju li svi o načinu na koji je zaradila za donaciju? Vjerojatno.
Robin Hood. Frajer otvoreno krade od bogatih i daje siromašnima. Jesu li svi bogati zli? Ne nužno. Je li novac koji on pribavlja za siromašne UKRADEN? Da. Je li ikog, osim bogatih, briga za to? Ne. On je junak.
Društvo vrlo nasumično određuje što je ok, a što nije. Prostitutka Cindy jednako tako može biti poduzeće na lošem glasu kojeg humanitarno djelovanje neće pomaknuti s mjesta, baš kao što je Robin možda softver za besplatno skidanje filmova ( poštujemo mi autorska prava i sve, ali više poštujemo besplatne filmove. DOMA. NAMA SIROMAŠNIMA). Robin je možda jednom bio i gradonačelnik nekog velikog grada (ma nek je pokrao, bar nešto radi ). Cindy radi dobru stvar koja neće promijeniti stav o njenom poslu, isto kao što Robinu prolazi gotovo sve jer ga ljudi vole. Potrošači nisu racionalni. Poduzeće se mora pobrinuti da je proizvod siguran za korištenje i da im se sviđa. To je sve. Promjene u poslovanju moraju dolaziti iz želje da se učini više od pukog zadovoljenja potreba potrošača, jer većini društvena odgovornost poduzeća NIJE BITNA ako vole proizvod. Primjer?
Evo. Kada kupujem tenisice, vjerna sam određenom brandu. Da posjedujem čvrste dokaze kako njihove tenisice proizvode djeca u egzotičnim zemljama za manje od dolara dnevno, zgrozila bi se. Ali nakon nekog vremena bi se uvjerila da to ionako sve velike kompanije rade i da je nemoguće izbjeći odjeću 'made in xyz' - studentski budžet ne da mi da biram samo etički ispravne proizvode.
Vi koji ovo čitate sa svojih pametnih mobitela - velika je vjerojatnost da su dijelovi u njima proizvedeni u kineskoj tvornici koja ima mreže protiv samoubojstava svojih radnika ispod svakog prozora. Sumnjam da je netko zgrožen bacio mobitel na pod evo sad. Ili sad. Sad? Potrošači suočeni s većom kvalitetom za manju cijenu često žmire na sve druge varijable. Svijet trenutno tako funkcionira.
Društveno odgovorno poduzeće je ono koje je shvatilo da je dio tog svijeta i da ima moć da nešto mijenja. Ne zbog potrošača čiji su postupci i onako većinu vremena iracionalni, već radi same promjene. A ako se svako poduzeće potrudi poboljšati uvjete za svoje radnike, to je već korak prema svijetu u kojem nije normalno da djeca prave moje tenisice.
Post je objavljen 04.12.2014. u 01:18 sati.