Čekam taj prvi čarobni snijeg na usnama, da se zavrtim sa pahuljama i vratim se na trenutak u doba bezazlenosti kada sam snivala snom djeteta, čekajući da svijet gledam očima probuđenim.
I sad jesam budna, minula proljeća, minula su i ljeta, kroz okno sadašnjosti, gledam svoju svrhu dolaska.
Glasovi sa zvijezda mi govore, da Ja jesam svjetlo i da druge podsjetim i probudim, tek da se sjete tko su, ova divna planeta nije zatvor niti mjesto gdje su ljudi prepušteni na milost i nemilost tamnim silama, ova planeta je stvorena za sijanje i klijanje ljubavi i, ma koliko se nemoćnima osjećali, da to drugima potvrđujemo, to jest jedina istina.
Neki možda ne žele otvoriti oči, a takvima ću nečujno staviti u džep njihove duše komadić ljubavi, koja će im ipak jednom zatrebati, Ja je nemam u zalihama, uvijek kad je dobijem, razdijelim, siromašna i bogata u isto vrijeme, takva živim i postojim, takva ću jednom i otići u dimenziju svjetlosnu, odakle i dođoh.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.