Marketing
Zelenkapica
(priče za hrvatsku laku noć)
Bila jednom jedna djevojčica koja je nosila žarko zelenu kapu (boje američkog dolara). Njezina brižna majka poslala ju je posjetiti bolesnu baku. Majka je Zelenkapici rekla da se na putu ne smije zaustavljati, žicati ljude lovu ili je od njih silom iznuđivati, kao što to inače čini. Zelenkapica je na to uzela svoju radnu košaricu, majci svečano sa rukom na hrvatskom srcu obećala da neće i pošla put bake. Naivni vuk je vidio djevojčicu na putu u šumu i pristojno je pitao kamo ide, a lakoma mu je djevojčica proračunato odgovorila da ide posjetiti staru bolesnu baku. Dok je to govorila hladnokrvno je ukrala vuku novčanik iz stražnjeg džepa i neprijateljski preuzela njegovu firmu. Vidjevši da je vrag odnio šalu i da je mala ogrezli kriminalac, vuk je djevojčici predložio ubrati cvijeće za baku kako bi kupio malo vremena. Dok je mala ubirala kajmak od kamatarenja i glavnice, vuk je pohitao do bakine kuće upozoriti staricu da je mala pohlepna kao sam vrag i da sakrije svoju mižernu penziju. No kad je ušao u kućicu - bake srećom nije bilo, jer je otišla na popodnevni tečaj dekupaža za umirovljenike, pa je vuk, u silnoj panici, progutao zadnju knedlu sa stola (koje je baka sebi pripremila za ručak od sirotinjskog krumpira). Čuvši pred vratima Zelenkapičine hitre korake shvatio je da nema kamo pobjeći ili se sakriti pa je premrvši od straha na glavu stavio bakinu noćnu kapicu i legao u krevet uopće se ne praveći da ga boli stomak (od male su ga hvatale opake konvulzije). Kad je djevojčica ušla u bakinu kuću, prvo je prevrnula sve pločice, tećice i pretince tražeći bakinu mirovinu, a kad je nije uspjela naći počela je sa prijetnjama i mučenjem vuka za kojeg je mislila da je baka: „Baba, šta blejiš?! Hoćeš da ti iščupam ta dva preostala zuba pa da ti oči same iskoče?! Govori! Gdje si skrila lovu i dionice? Pare na sunce!“. Vikala je tako Zelenkapica i nemilosrdno iznuđivala sirotog starog vuka potežući ga krvnički za uši cijelo popodne. Ali vuk je od šoka naprosto zanijemio. Kad je mala naposljetku iz košarice izvukla mesarsku nožinu i stavila mu je pod grlo, jadni se vuk toliko prestravio da se upiškio u bakinu spavaćicu. Da ju je imao, u tom bi trenutku pojeo i drugu knedlu, ali ovako je u stomaku imao samo osjećaj težine kao da je progutao gomilu kamenja. U tom je trenutku pored kućice prošao drvosječa u svom novom BMWu i zatrubio Zelenkapici da požuri kako ne bi zakasnila na klupski sastanak njihove lože. Zelenkapica se na to nakesila i fiksirajući pogledom pitala vuka (koji je do tada već bio bijel kao kreč): „Baba, biraj, bi li plastični pod svojim gepekom ili bi se u gepeku voljela provozati?“. Na kraju ga je samo upozoravajuće čvaknula nožem po nosu te se, namignuvši mu, bez riječi odvezla sa drvosječom. Iz BMWa je treštala "Živjela Hrvatska". Vuk prerušen u baku je bio spašen, ali se od tog dana liječi od PTSP-a.
Post je objavljen 02.12.2014. u 21:00 sati.