Kada bih vas pitala jeste li u zadnje tri godine,napravili nešto što niste nikada do sada,kakav bi
bio odgovor?
Jeste li se USUDILI napraviti išta novo u svom životu? Jeste li donijeli novu odluku? Jeste li odigrali koji rizični potez?
Jeste se kockali sa svojim sigurnim i ustaljenim životom,svakodnevnim navikama?
Ja sam najponosnija na bočno parkiranje.
Vozim već,ne znam ni ja koliko,uglavnom previše ,s obzirom da ne znam bočno parkirati.
Znala bi proći cijeli parking,nekada otići i na drugi jer za mene nije bilo mjesta.
Najgluplje je što je mjesta bilo,ali ja se nisam ni usudila probati.
Dok jednog dana,jednog ljetnog dana,vozeći djecu na more,prešavši 25 kilometara do
plaže koju obožavamo,do napućenog turističkog mjesta,ja sebi nisam rekla-Dosta!
Ja ću se usuditi!Neću kao svaki dan,tri puta prođirati mjestom da bi našla odgovarajući parking.
Kud mjesta nema,ja ga još i biram!
Ajmo,usudi se,bori se sa svojim strahom i nesigurnošću.Vrum! Vrum!
-Ekipa,ajmo van iz auta,mama se parkira! - Ali,mama,ti to ne znaš! - Mama zna!!!
Iz prvog,drugog,trećeg,petog puta....vozači koji su napravili kolonu iza mene,već su nervozni i trube,ali oni nisu sada bitni,bitna sam ja.
I uspjela sam! Mama je uspjela! Mama zna! Uspjela sam jer sam se usudila!
Za jedan doček Nove Godine,već četvrti po redu,u našem stanu,sa istim društvom i istim scenarijem,ja sam,umjesto skakanja i animiranja ekipe,prosjedila cijeli doček.
Nije mi se skakalo,cugalo,pjevalo,plesalo,natezalo.Nije mi se dalo to nešto što se forsira.
Nije mi se dalo forsirati.Tako nekako,u to vrijeme,prestala sam zvati goste,uopće,u kuću.Nije mi se dalo kuhati,spremati,čistiti za njih.
To forsiranje i taj metež,tu umjetno stvorenu atmosferu,prekinula sam.
Bar smo se mi izguštirali,nafeštali,izludirali.
Bar sam ja bila najglasnija i najveselija.
To vrijeme je prošlo.
Sad je neko drugo vrijeme.
Konačno sam smirila buku oko sebe,s time što sam ju prvo smirila u sebi.
Znam reći da od tolikog šušura i ljudi oko sebe,ja uopće sebe nisam ni čula.
Znalo se dogoditi da bi muž i ja bili posvađani,od umora,posla,djece i onda još takvi,nikakvi,
pozoveme prijatelje,pripremimo iće i piće,a još se tri puta posvađamo u međuvremenu.
Bili smo preumorni i iscrpljeni fizički i psihički te umjesto da nađemo način kako da se opustimo,mi smo
si davali još dodatnog posla oko pripreme i dočeka gostiju.
Nismo se slušali.Sebe iznutra.
Lijepo bi se nažderali,nacugali,malo opustili (isto umjetno)i sve bi bilo super do drugoga dana kad bi alkohol ispario.
Onda opet sve u krug-borba za užurbanu svakodnevnicu,nedostatak vremena za prave duhovne potrebe u borbi sa vremenom za ostvarenje materijalnog
i nesvjesne masovne megalomanije.
Kako smo mi prestali zvati goste,oni su prestali zvati nas.
Isprva nisu bili zadovoljni kako uvijek imamo neki izgovor,ali znam da su danas sretni i zahvalni jer imaju svoj mir.
Kao i mi,uostalom,.
Još je oko mene parova koji forsiraju te šušure i druženja,nesvjesno izbjegavaći trenutak istine.Muž i žena-sami u toplini svog doma i ljubavi svoje dječice.
Priznali ili ne,izgubili smo tu glavnu nit.Glavni užitak.Taj mir i sklad.
Tu ljepotu povezanosti,prirodne sreće i opuštanja.
Bez ičijeg nametanja i forsiranja.
Danas je situacija puno ljepša.
Kada smo umorni,nakon ili usred napornog dana,uzmemo pauzu za odmor i šetamo uz more,popijemo kavicu,pojedemo kolač.
Navečer s djecom pečemo palačinke,uživamo jedni u drugima.
Dok su djeca preko dana u školi i poslije na treninzima,srećemo se po kući samo u prolazu.
Ja volim zajedničko okupljanje oko stola,ukoliko je fizički moguće.
Volim to jer znam da djeci predstavlja sreću i sigurnost.Znam jer sam i ja bila dijete.
Ali inzistiranja i forsiranja više kod nas ne postoje.
Slušamo sebe iznutra,što želimo i što nas u tom trenutku čini sretnima.
Većinom smo dovoljni sami sebi jer smo rijetko skupa ,s obzirom na moderni,leteći život.
Kada se baš zaželimo još nekog društva,podružimo se.
I da,kažu-promijenila sam se.
Možda drugima na gore,ali sebi na bolje.
Jer prije sam slušala sve druge,osim same sebe.
I nikad ljudima nisam bila savršena.
Sada sam bar sretna.
Post je objavljen 01.12.2014. u 10:23 sati.