Jel'te sram,
ili noću mirno spavaš
jel'te savjesti plam proždire i peče,
ili lijepo sanjaš
jel'te sram onih što su pali
i svoje mlade živote dali
za Lijepu našu za ideale,
a sad od njih praviš budale
i dok su oni na čuki stali,
ti i takvi zemlju ste krali
pjevali lažno Ustane bane,
a onda trpaj dok sve ne nestane
i njima ćeš dati orden i plakete
i jedan praznik da ih se sjete
a dok su oni vodili borbe,
ti si u miru radija pretvorbe
i to što si Hrvat zar daje ti pravo
da pljačkaš i kradeš? Čestitam, bravo!
I prisvajaš tuđe da bude tvoje
i sa dva prsta pozdravljaš heroje
i dok si kra'i uzima šta ti se svidi,
neki od pravih su invalidi
i nije im žao što su dali sebe,
al'im je muka kad vide tebe
i šta si sve steka' u vrime rata
i napravija sebi palače od zlata
ali ne trudom i svojim radom,
nego krađom i debelim obrazom
ali kad istina dođe po svoje
i vidi da zločin sve to je
kad te pozovu pred lice pravde
ti se braniš: to mi Srbi rade
i kad te optuže s potpunim pravom
ti se tada pokriješ zastavom
i braniš hrvatstvom, bogom i vjerom,
što sveto je onim što su od zemljom
ma pokrij se ušima, i sram nek te bude
pravi borci neka ti sude
i u zatvor triba te strpat
pa se tamo pitaj:
kakav si Hrvat, kakav si Hrvat?
Slaven Bilić & Rawbau
Post je objavljen 01.12.2014. u 02:04 sati.