Putem, koji si je odavno zacrtala, a uvijek se nekako putokazi okrenu, da bi ih netko, tko je prolazio prije mene, dobrohotno vratio na svoje mjesto.
Ja koračam, vođena tračkom svjetla koji, iako ponekad neznatno malen, bude dovoljan da obasja tamu, koračam onim konačnim osmjehom, koji kaže: "sretna sam što sam baš tu gdje jesam i sa onim što imam."
Dopuštam da cvijet bude veći od mene, jer mu ne trebaju riječi, da pokaže svoju nježnu bit..
Pokušat ću urazumiti nesuglasja oko mene i neprijateljstva izvan mene zagrliti svojom strpljivošću, jer svi smo stvoreni, da se ljubimo, bez razlike i dozvolit ću, da moja krila dotaknu oganj sunčev, bez straha da ću se rastočiti i nestati, rastočenost je put ka sebi, uvijek i zauvijek.
Svaki djelić naše postojanosti, skup je božjih čestica, koje će se vratiti jednom u njedra odakle smo i krenuli i zato, neću danas hoditi stazom strepnje i briga, niti strahovima dati svoj prostor.
Okružena mirijadama anđela, vila i divnih prijatelja, mogu samo zahvaliti na novom danu, i novoj mogućnosti, da iza sebe u nekome ostavim djelić darovane ljubavi.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.