Pročitala sam ovaj moj ne uvod nekoliko puta. Mislim da sam ostavila skroz drugačiji dojam sebe. Ispala sam bezosjećajna,ljuta na cijeli svijet... Potpuno pesimistična osoba koja na sve gleda kao nešto loše. Joj,nisam takva.
Znam da svi Vi,odrasli ljudi smatrate da sam s 16 godina tek dijete koji počinje odrastati i misli da je cijeli svijet moj. Da sam tipična teen djevojka koja na sve gleda crno. Vjerujte mi,nisam takva.
Tko sam ja?
...nasuprot ogromnom svijetu koji me okružuje,tek sićušna kapljica u oceanu. Tako malena,gotovo neprimjetna. Ja postojim. Sada,u ovom malenom dijelu vječnosti za koji kažu da se zove život. Iako sam tek malena zvijezda u galaksiji,tek zrno pijeska u pustinji...drugačija sam od svih ostalih. Neobično je što od svih ljudi na svijetu kojih ima mnogo ama baš nitko ne gleda mojim očima,nitko se nesmije mojim osmijehom niti osjeća mojim osjećajima. Da,posebna sam,nimalo manje ali niti više važna od svih ostalih. U ovih 16 godina naučila sam koliko je život težak,koliko brzo prolazi i kako ga trebamo naučiti živjeti,naučiti ga voljeti. Naći vrijednost u malim stvarima koje su zapravo velike i svaki dan živjeti kao da je posljednji. Naučiti BITI SRETNI.
Kada sam bila malena djevojčica,sanjala sam o sebi kao velikoj odrasloj ženi. Prije vrtića jedva sam čekala vrtić,u vrtiću nisam mogla prestat razmišljati o školi... Maštala sam. Vidjela sam sebe na velikoj pozornici kao glumicu i promatrala svoje ponosne roditelje. Snovi su se mjenjali,ali nikad nisu bili manje veliki. U svojoj sam malenoj glavici bila pjevačica,radila u cirkusu,bila odvjetnik,imala vlastiti veliki ranč s konjima,veterinarka,imala svoju emisiju poput Oprah. Nisu to bili tek bezvezni snovi,svaki je detalj bio na svojem mjestu. Nisam nimalo sumljala da ću sve to ostvariti. S vremenom,što sam starija to sve manje vjerujem u ostvarenje svojih snova. Oni su sada drugačiji,moglo bi se reći realniji. Želim imati posao kojim bih mogla pomoći ljudima kojima je potrebna pomoć. Oduvijek sam ja ona koju prijatelji traže savjete,ona koja s jednim razgovorom uspije popraviti situaciju. To me jako usrećuje. Sigurna sam da to želim raditi cijeli život. Želim putovati svijetom i to ne samo zato što to svi oko mene žele. Želim upoznati drugačije ljude i kulture,uživati u ljepotama svijeta. Želim napisati knjigu i skočiti padobranom,roniti u dubini morske čarolije. Mnogo toga želim,ali bojim se da su to samo snovi koji će ostati neostvareni. Kako god,uživam u sanjarenju,dopuštam mašti da me odvede gdje želim biti,to mi nitko nemože oduzeti. Odrastam... Moje oči gledaju na svijet drugačije nego što su nekad gledale. Kažu da što su ljudi stariji,to su mudriji. Vjerujem. Ali ja ne želim odrasti! Meni je ovako lijepo. Ako ste pročitali prijašnji tekst,znate da sam napisala da sam odavno odrasla. I jesam. Teško je to objasniti...
" Prava je tajna sreće u tome da mnogo zahtijevamo od sebe,a malo od drugih."