Pomislila sam kako bi bilo kad bi se vratio,
da ti i ja stanemo skupa
pred sat što broji vrijeme ispisujući kalendare
i zavrtimo ga unazad,
a on nas vrati u neki davni čas.
Jedan od isječaka dok je svijet bio ogroman i lijep,
dok je život bio neopterećeno,
sigurno sklonište puno zagonetnih mjesta
koje je trebalo otkriti u potrazi za ljubavi.
Pričali bismo priče, možda, fantazije prije,
kao u doba dok smo ih bili puni,
naša mašta neumorna,
ili sjedili u tišini,
ja u oblacima, ti u oblaku dima.
Dok bi spori sat brzo kucao
zadubljeni svaki u svoje štivo,
u mislima svaki za sebe,
razumjeli bismo se možda bolje.
Pomislila sam jednom da stvorim album
bez suhog cvijeća jer je ono mrtvo,
a ja želim sačuvati živa sjećanja
Post je objavljen 29.11.2014. u 20:51 sati.