vatra još proždire šumu
poigravaju njeni skuti na obzoru
pohlepna usta u zavodljivom osmjehu izvijena
krah vitkih struktura
srušila se prošlost kao tarot kula
nevjernici, a simbolikom mame
suton i sudbinu istim riječima slave
sanjamo i lažemo
šutimo ponajviše i ponajbolje
riječi nam često isprazne
pa ih skrivamo da nas ne ogole
i papir gori
dok prizivamo apokalipsu
negdje na vrhuncu strasti
poezija je siguran alibi
Post je objavljen 29.11.2014. u 20:50 sati.