Draga publiko, večeras nema našeg silnog najavljivača, stoga je meni povjerena časna služba predstavljanja naše izvedbe i svih naših krasnih akrobata. Najavljujem večeras vatromet bijesa, kišu suza i provalu smijeha. Najavljujem šarenu dugu i blještavo svjetlo. Najavljujem veličanstvenu snagu mišića i brzinu ruku, spretnost uma i varljivost prstiju. Duboke uzdahe i gromoglasni pljesak očekujem večeras, to će nam biti plaća. Najavljujem veličanstveni spektakl, našu skromnu predstavu.
Gromoglasni pljesak razbio je čaroliju govornika. U trenu svjetla su se ugasila. Iznenada mrak je proparalo blještavo svjetlo na sredini pozornice. Kroz vatreni obruč publika je gledala čarobni svijet neobičnih akrobacija.
Harlekin je već napustio svoju poziciju, a patuljasti tehničari iluzija preuredili su pozornicu dok je začarana rulja pratila akrobate što su igrali razigranu igru vatre. Polako je hodao iza velikog crnog zastora prema svome mjestu. Ponekad se pitao koje je njegovo mjesto, u danima dok je još između točaka pomagao nosačima da sele kulise. Nije mogao pobjeći od slika što su ga napadale, kao dosadne mušice odbijale su se o njegove kapke i stvarale halucinacije. Dok se odupirao porivu da imaginarne slike pomješane sa sjećanjima otjera rukama, noge su ga nosile prema ljestvama mšte. Polako ih je osvajao korak po korak, prečku po prečku. Držeći se čvrsto za uže, znajući da je ono stvarno, ono je prijatelj i čuva ga. Uže je život. Na platformi ga je čekala ljuljačka. Sve mušice su se razbježale. Smješak mu je pobjegao - razbježale u strahu... od visine. Dva elegantna koraka i pali se svjetlo reflektora. U glavi je okretao stranice albuma slika, na svakoj drugi scenarij. Na jednoj, njemu najdražoj, uhvaćen je savršeno kadar njegova okreta, sad će, razmišljao je dok se elegantno njihao na ljuljački. Sad će taj savršeni trenutak, dok letim kao ptica, a na kraju leta čeka me sigurnost, ispružene ruke drugog akrobata.
Post je objavljen 29.11.2014. u 20:48 sati.