Iz šatora je dopirao žamor publike,zvukovi klicanja i uzdaha odzvanjali su u pozadini dok sam koračao prema vračari, staroj poznanici. Ponekad je bila bolesna pa sam je znao zamijeniti, ali obično sam je posjećivao subotom poslije hodanja po užetu, poslije moje točke, za vrijeme dok predstava još traje. Hodao sam prema njenoj prikolici kroz noć dok me pratio lijeni pogled lava. Uvijek s nekom strepnjom, kao da ju više neću vidjeti. Bila je stara, ali je rado govorila da starost ne donosi mudrost. Nekad mi je gledala u dlan ili čitala iz ponoćne šalice espresa, onako iz šale. Tada bi znala reći:
- Čuvaj se čokoladnih riječi Harlekine. Nekad su riječi kao poklonjene bombonijere, cirkuliraju dugo iz ruke u ruku i kad ih konačno otvore pronađu ucrvale bajadere. Samo rijetko, poput bronhi bombona, oslobađaju dah, odnose breme i daruju slobodu. One slatke najčešće za sobom ostavljaju bol kao što 505 s crtom ostavlja karijes.
- Harlekine, tvoji su prsti dugi,- čitala je iz dlana jedne večeri uz toplu šalicu čaja iz koje se povijala para - dugi poput onih u pijanista. Ti si, prijatelju, poput njega, virtuoz, virtuoz ljubavi. Tvoji prsti u sebi nose vještinu, ispričat će svaku noć ljepšu priču nego li tvoje riječi.
Drugi puta bi započela:
- Plati mi poljupcem u obraz i čitat ću ti sudbinu iz brazda na tvome licu. Duga linija tvog nosa govori o snažnom ponosu. Brazde oko usana poput godova smijeha govore o tvojim godinama i sreći. Sjena pod tvojim obrvama navješćuje promjene i odražava čežnju za putovanjima. Čitam u tvojim crtama nemir, Harlekine. Kamo će te odnijeti vjetar što se krije u tvojim očima? Pazi na svoja jedra kada se digne smaragdna oluja.
-Kasno je vračaro, vrijeme za spavanje. Dosta je tvojih besmislica. - Ustao bih iz udobne fotelje, pogasio svijeće i ostavio je da iščekuje noćne istraživače sudbine.
-Upamti - govorila bi na rastanku - riječi su samo bomboni, njihov okus brzo se gubi.
Post je objavljen 29.11.2014. u 20:47 sati.