noć s petka na subotu,
stapanje datuma
biografska putanja je sve izvjesnija, ishodi su očekivaniji ali sve nekako
biva relativnije, rastegnuto kao kvantna žvaka -
međuljudski odnosi - ljubavi, prijateljstva, veze - postoje i ne postoje, važni su ili nevažni, kako ih promotrimo,
lelujaju profesionalne i privatne akcije i djelovanja, ovisno koliko nam je do njih stalo,
pretvaramo dan u noć i toplo u hladno, vlastitom odlukom,
odjevamo crno ili šareno, jedemo svježe ili procesuirano, gledamo šou ili seriju, pušimo ili dišemo,
pijemo ili spavamo, činimo što u samo tom trenutku djeluje prirodnije jer nam je ishod relativan
otuda valjda potreba za sidrima u kasnijoj dobi,
za hobijem, za čvrstom slamkom, za Sjevernjačom, za rukohvatom.
ispražnjen od svega apstraktnog, neuhvatljivog, svake misli i emocije,
čini mi se - evo sad - da jedino u vodi postojim.
Trudio sam se misliti i osjećati u njoj ali džaba.
Tijelo u elementu, fizički otpor,
od svega dopušta
jedino da se postoji ili ne.
***
Cijeli jedan dan kasnije
U devet navečer, u redu iza mene nije bilo nikoga; osim blagajnice, bio sam sam u fluorescentnom hangaru dućana pred zatvaranjem.
Na traku sam istresao eklektičan sadržaj košare, bare necessities:
two tins of baked beans,
sixpack japanskog piva,
kesicu smrznutih malina i
demižon vode,
smijuljeći se
a u sebi smijući se grohotom:
mise-en-scene kakve socijalne zapadnoeuropske filmske drame.
Ah.
Post je objavljen 29.11.2014. u 01:13 sati.