Marketing
Bakarski prezidi.
Na istočnim obroncima brda oko Bakarskog zaljeva od Bakra do Bakarca nalaze se Bakarski prezidi, tj. suhozidi čija je izgradnja počela u doba vladavine Marije Terezije kad su uz njeno dopuštenje kmetovi i lokalno stanovništvo iskrčilo šumu i posadilo vinograd. U dobivene parcele žene su u brentama na leđima donosile zemlju u koju se sadila vinova loza. Od tog se grožđa, uglavnom sorte belina sa nešto muškata i žlahtine proizvodila poznata Bakarska vodica. Prezidi su 1972. godine proglašeni zaštićenim krajolikom te su uvršteni u registar spomenika kulture. Ponovna izgradnja prezida, sadnja stare loze beline i proizvodnja pjenušca pokrenuta je 2001. godine od zadruge "Dolčina" iz . Praputnjaka, uz suradnju sa stručnjacima Veleučilišta Rijeka - Studij vinarstva iz Poreča i vinarije Pavlomir u Novom Vinodolskom.
(Boca nove "Stare Bakarske vodice" nije slučajno u društvu sa bakarskim baškotima).
Do pogleda na prezide Takala najlakše je doći od mjesta Meja iznad Bakra, gdje je križanje puteva za Rijeku, Zagreb i Senj.
Pogled na strme vinograde i Bakarski zaljev.
Možete se spustiti skroz do mora.
Pogled prema Kraljevici.
Za Novi List Marko Gracin je snimio jednu od berbi grožđa za pjenušac po staroj recepturi, nazvan "Stara Bakarska Vodica", jer ju pod imenom "Bakarska Vodica" proizvodi Istravino koje je ustvari obično gazirano vino koje se može kupiti u svakom dućanu i nije od grožđa sa bakarskih prezida Takala koje su zapuštene nakon 2. Svj. rata, zbog bolesti vinograda i drugih preokupacija.
U veljači 1962.g. uz članak o Balkanu i Jadranskoj obali National Geography je objavio ovu sliku, tada već napuštenih prezida.
Etikete Bakarske vodice iz 1930. g., a po istoj recepturi rađena je i Vinodolska vodica u Bribiru.
Fotke za povećati:
„Imenom „Bakarska Vodica“ može se nazivati samo onaj prirodni pjenušac, koji je priređen u Bakru i okolici po uobičajenon načinu i iz tamošnjeg grožđa, odnosno šire“
Na strani 61. istog zakona „Dodatak“ tumači i ovo:
„Bakarska Vodica je pjenušavo vino iz Hrvatskog Primorja. Navreo mošt otače se u u šampanjske boce i čuva u hladnome. Kao „Bakarska Vodica“ smije se prodavati samo prirodni pjenušac iz Bakra i okolice priređen po tamo uobičajenom načinu.“
Zanimljiva je i naredba Bana kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od 23. Prosinca 1910. o „Zabrani patvorenja vina i u promet stavljanja patvorenih vina“ u kojem na stranici 34, članak 47 kaže:
„Šampanjac, Pjenušac i Bakarska Vodica
Pod Šampanjcem treba podrazumjevati takovo iz naravnog vina pravljeno, ugljinom kiselinom zasićeno vino, u kojem je ugljična kiselina, eventualno dodatkom šećera naravnim putem razvita i u njem podržana. Ovome mogu se kod fabrikacije Šampanjca uobičajenoe no neškodljive tvari naprimjer likeri pridodavati.“
Sutra mi sin ima promociju na fakultetu u Poreču i vjerojatno ću staviti koju fotku od tamo.
Primorski vrijesak sa leptirima.
DODATAK:
Sin mi je danas imao promociju na poljoprivrednom fakultetu u Poreču, čija je struka pomogla u obnavljanju "Stare Bakarske vodice".
Post je objavljen 27.11.2014. u 21:20 sati.