Marketing
Poruke manje poznatih za one poznate
(Posvećeno Dragi Palatinušu)
U utorak, 25. studenog, mnogi Daruvarčani su na posljednji počinak ispratili svog sugrađanina Dragu Palatinuša koji je preminuo u 88. godini života. Da li je spadao među one poznate ili nepoznate, teško je odrediti jer je granična crta koja razlikuje jedne o drugih prilično rastezljiva. On je sebe smatrao malim običnim čovjekom pa neka tako i ostane.
Drago Palatinuš je svjetlo dana ugledao u Crnoj Mlaki, ali veći dio djetinjstva i mladosti proveo u Grubišnom Polju u obitelji u kojoj se sve stjecalo napornim radom. Njegov otac se najprije bavio poslovima niskogradnje radeći na gradnji putova, pruga i ribnjaka. Kada se njihova obitelj doselila u Grubišno Polje, bavio se trgovačkim poslovima kupujući po okolnim selima perad, ratarske i voćarske proizvode za zainteresirane prerađivačke ustanove. Zahvaljujući tome omogućio je svojoj kćerki i trima sinovima da nakon obavezne pučke škole steknu svoje životno zvanje.
Drago, najmlađi član obitelji, nakon pučke škole završio je u Grubišnom Polju i nižu građansku školu, ali zbog ratnih prilika nije studirao. Već u tom razdoblju počeo je pisati stihove. Jedne tadašnje novine su 1942. godine objavile njegovu pjesmu Zimsko jutro kojom je skrenuo pažnju na svoje pjesničke sklonosti.
Drago je ratne godine proveo u Zagrebu učeći zanat staklara i staklobrusača i tom prilikom dobro upoznao tadašnje ratne prilike. Nakon rata završio je tečaj za tehničke rukovoditelje i nakon toga radio jedno vrijeme u Tvornici šećera Crvenka, zatim je sudjelovao u izgradnji tvornice špirita i likera u Hrvatskom Leskovcu. Ovdje je zasnovao i brak s Marijom Subota koju je upoznao u Ivanovom Selu.
Na ovim je poslovima stekao brojna praktična znanja. Za njega bi se s pravom moglo reći da je obilato povezivao teoriju i praksu. Životni put ga je doveo u Daruvar gdje je otvorio staklobrusačku radionicu u kojoj je također obrađivao staklo za kredence za potrebe tvornice namještaja. Kada je već bio u zrelim godinama, 1961. godine upisao je Pedagošku akademiju u Pakracu u studijskoj grupi fizika-tehnički odgoj. S ponosom je govorio da je bio prvi među studentima koji je diplomirao u ovoj prosvjetnoj ustanovi. Nakon toga, a sve do umirovljenja, radio je kao nastavnik u Osnovnoj školi u Daruvaru.
Ostao je upamćen kao strog nastavnik, ravnao se pravilom rada i discipline, ali su mnogi učenici na njegovim satovima stekli mnoga praktička znanja. Na svojim satovima koristio je mnoga nastavna pomagala koja je sam patentirao, a neki od njih se i danas koriste u nastavi.
Za Dragu Palatinuša moglo bi se reći da je to bio „čovjek zlatnih ruku“. Drugim riječima, on je tehničke spoznaje koristio u svakodnevnom životu, veliko umijeće je pokazao u radu sa staklom, znao je obaviti razne popravke, svojim je poznanicima brusio noževe, od furnira je izrađivao slike - što je potaklo mnoge ovdašnje umjetnike da koriste slične tehnike.
On je bio ujedno „živa enciklopedija“ jer se sjećao mnogih pojedinosti iz svojeg djetinjstva, mladosti pa sve do zrelih dana. Posebno je dao bezbroj zanimljivih podataka o Grubišnom Polju prije Drugog svjetsko rata, jer bez njih bi i mnogi događaji iz tog vremena bili zaboravljeni.
Svoju sklonost pisanju stihova zadržao je do svoje smrti. Jedna njegova pjesma je bila čak uglazbljena. Ipak sebe nije smatrao nekakvim pjesnikom, ali je smatrao da u stihovima ima veće slobode. Njima se svatko može izraziti o svim današnjim problemima, a da se to ne smatra politikantstvom. Stoga se on u njima bez bojazni osvrtao na različite današnje teme i probleme: ekološke, korupcijske, socijalne, povijesne, antiratne, stranačke, ali i one obične svakodnevne, od ljubavnih sadržaja do onih koje obrađuju starost, staračke domove, samoću i pedagoške probleme. A sve je to produhovljeno, bez ikakve mržnje.
U dodatku prilažem dvije njegove pjesme kojima vjerojatno ne treba nikakvog dodatnog komentara.
Budi skromniji!
Ja sam gospodin kos,
dobro čuvam svoj nos.
Ne češam se gdje me svrbi,
začepim nos kad nešto smrdi.
Ne gledam ono što drugi vide,
da li se oni za išta stide.
Ne slušam ono što drugi kažu,
jer možda i oni nekada lažu.
Nije me briga što drugi rade,
Da l' pošteno žive ili kradu.
Kada ukradu smislit će nešto,
kako će kaznu izbjeći vješto.
Ti uvijek imaju ispriku jaku,
za svoju nevinost naći će kvaku.
Za optužbe teške drugi su krivi,
svi su mu zavidni jer dobro živi.
Za sve što radi u zakonu piše,
drugi ga mrze jer ima više.
Tko ima novca ima i šaku,
nije ga dobro sresti u mraku.
Dok je još moćan svi pred njim puze,
a kad padne, ne liju suze.
Svatko ga gleda ko crnu ovcu,
ali nije sve u novcu.
Ja sam malen i malo želim,
i malim stvarima ja se veselim.
Jako sam sretan kad kruha ima
i topli kutak kada je zima.
Vrlo sam skroman i malo trebam,
svoj pošten obraz prljati ne dam.
Ne trebam bogatstvo i puno novca
jer sam ja samo mala ovca.
Svatko tko želi šišat me može
dok me ne ogule do gole kože.
Trpim i šutim ne blejim lako
kad zablejim čut će se jako.
Kad bi i drugi mislili tako
na svijetu bi bilo živjeti lako.
Ne bi se toliko varalo, kralo
i milioni su nekima malo.
Zato čovječe skromniji budi
i oko tebe još žive ljudi.
Smrt
Zašto se bojati smrti ako si dovoljno star,
život ne traje vječno, to je ograničen dar.
Netko je dobio malo, a drugi puno više,
ali i jednom i drugom jednaki kraj se piše.
Jedina pravda na svijetu da svatko umrijeti mora
bilo da je bogat ili sirotinja gola.
Ako na ovom svijetu netko podulje osta
mnogi će za njega reći „naživio se dosta“.
Kad netko mlađi umre, svatko ga žali
jer takav mladi život više od starog fali.
Mnogi umru brzo bez pripreme duge
teško kada se boluje na duge pruge.
Ne znaš je l' teže onom koji se tako muči
ili onima okolo njega u njegovoj kući.
Godine nisu važne, za smrt su jednaki svi
Da l' je netko rođen ili ima sto i tri.
Čuvaj i poštuj žive, nad mrtvima ne vrijedi plakati
kada smrt nekoga uzme, neće ga više vratiti.
Njegove pjesme nisu nigdje objavljivane, pisao ih je za svoju dušu, ali su čitane u krugu njegovih poznanika. U njima treba tražiti određene pouke, ali mnoge od njih potiču i na razmišljanje. O tom svjedoče i njegovi posljednji stihovi u kojima je objasnio zašto ih je pisao.
Ovi stihovi nisu pisani
da se brzim čitanjem mučiš,
pažljivo čitaj i razmišljaj,
možda nešto i naučiš.
U svakoj ovoj pjesmi
neka poruka piše,
ako ih dobro upamtiš
znat ćeš puno više.
Nema tu velike mudrosti
koje se ne mogu shvatiti,
već ima puno istine
koju bi trebalo pamtiti.
Ako ništa ne čitaš
ili ne želiš čuti
možda će ti teži
biti životni puti.
Zato slušaj savjete
ako ti netko da
možda čak i magarac
nešto pameti zna.
Post je objavljen 26.11.2014. u 23:29 sati.