...brzo zaboravljam...
Istina..
Jako brzo, možda i prebrzo..ili možda baš onako brzo kako treba..
..napisala sam sms sa rodjendanskom čestitkom s vremenskom odgodom slanja. U 00.01
Mr.Big u to vrijeme već duboko spava.
Nasmijala sam se samoj sebi na pomisao pištanja moba u noći,no, poznavajući ga, zvuk je već sigurno isključio.
I, to je bilo to...
Nastavila sam gledati tv..po programu i redu kao i puno dana prije toga.,
Isti glumci, malo različite priče, Einy nana..
Ponoć se bližila.
Završila sam sa setom ubijanja mozga i prišla Einyu...
Podragala sam ga a on je podigao glavicu...
Nasmijala sam se i blago mu rekla baš kao i svaku večer ranije..."Ajde idemo pikile pa pajkile"
Na to se uvijek sneno ustane i kao u hipnozi krene ka vratima....
Vratili smo se u stan nakon obavljenog posla. Zatvorila sam vrata, otpratila ga do "krevetića" kad sam začula zvuk moba.
"Sms u ovo doba???" začudila sam se i uzela mob u ruku....
Tada sam se nasmijala sama sebi...Mr.Big se zahvaljivao na čestitci...
Je, brzo zaboravljam...
U većini slučajeva je to loše..
..ali u nekima je super stvar..mozak me brani...čak i od mene same..
Post je objavljen 26.11.2014. u 21:04 sati.