Vraćam se za milijun godina
u postojanje svijeta
s ogrlicom oko vrata
posuđenim vremenom postanka
kao štićenica bogova
uklesanih u pravila odgoja
žena postojana
Oslobađam misli u susretu sa majkom i ocem
pričam im kako često zaplačem
dolazim na temelje doma u izgubljenom vremenu
pronalazim ključ ispod kamena
i poruku
kako ću se vratiti jednog dana
kad ispratim dušu uz crkvena zvona
Šutke me gledaju pogleda tužna
savjete mi tada daju
ako se nađem uz rub propasti
neka se pomolim Bogu
Tada otac me poljubi,
a majka rukom prekriži
Postoji li vrijeme u vremenu
da podigne mi život
i pretvori u vječnu piramidu?