Evo jednog posta napisanog prije onog „Vrijeme haljina“; nemam pojma što ga nisam tad objavila. Čekao je današnji dan, vjerojatno. Desi se to tako, ponekad.
Između ostalog
I zbog nje smo željele otputovati u Pariz, i biti na mjestu gdje je Pierre La Mure smjestio Henri de Toulouse-Lautreca u jednom od romana pročitanom na krovu, i živjeti u gradovima u čijim se školama uči francuski…
Zbog nje smo žalile što nemamo drugačiji stas, rupice na obrazima i mekši glas.
Pustile smo kosu, ošišale šiške, „čuvale liniju“, trudile se, učile i čekale:
Sunce
I bilo je sunce
To je bio naš budilnik
svako jutro...
Françoise Hardy - Soleil
(Datum objavljivanja: 6. ruj 2013. Jerome1382)
(Gdje je Bože, i kako se zvaše žena koja ti je na satu rekla da ne postoje Jelisejska polja u vrijeme kada su „varijante“ još postojale. Sva sreća što zbog nje nisi prestao voljeti francuski i francusko.)
Henri de Toulouse-Lautrec, At the Moulin Rouge, 1893-95
(Datum objavljivanja: 2. tra 2012. Smarthistory, Art History at Khan Academy)
* 150. godišnjica rođenja Henrija de Toulouse Lautreca
Post je objavljen 24.11.2014. u 14:45 sati.