Primjena komunikacije u organizaciji je faktor koji je fundamentalan za daljni razvoj organizacije i zaposlenika. Ako krenemo još od doba evolucije i načina razvoja komunikacijskih vještina, vidimo da smo jako puno napredovali u tom segmentu. Međutim, i dalje se smatra da većina organizacija propada zbog organizacije, što nam govori da koliko god smo napredovali od naših predaka u komunikaciji i dalje nam je to problem koji savladavamo.
Ako gledamo na komunikaciju kao nešto što se može savladati kao proces koji je primjenjiv i na druge organizacije uvelike se griješi. Na komunikaciju se može gledati kao na „živi organizam“ te kao takva mora biti prilagodljiva kako pojedincima tako i organizacijskoj strukturi. Komunikacija je konstantna prilagodba te sama po sebi ne može biti izvršena, štoviše ona se stavlja u kontekst cjeloživotnog učenja/komuniciranja.
Današnje tehnološko okruženje nam pruža mogućnosti instantnog dosega za informacijama, odnosno iz vremena kad su informacije putovale od točke A do točke B trajale su danima, do današnjeg trenutka u kojem se radi o sekundama. Iz tog se razvija potreba da se nauči filtrirati toksične informacije i informacije koje su višak da bi se postigla fokusiranost na one informacije koje su fundamentalne za organizaciju. Što veća organizacija, veći izgledi problema u komunikaciji, zato današnji bihevioralni ekonomisti zajedno sa znanstvenicima iz drugih polja, pokušavaju taj psihološko/socijalni problem prilagoditi današnjim trendovima.
Kao zaključak važno je napomenuti da kao pojedinci sami na sebi moramo raditi na razvoju tog polja kako bi zajedno sa organizacijom mogli postići zajednički cilj a to je pokušati svesti na minimum „šumove“ u komunikaciji, dostaviti pravu informaciju u pravo vrijeme, uspostaviti jednostavniji protok informacija, prepoznati i filtrirati višak informacija i na kraju svi ti procesi imaju za cilj postići harmoniju kako isti nebi bili stresni po zaposleniku a time i po organizaciji.
Post je objavljen 24.11.2014. u 11:15 sati.