Nisam te prepoznala u nekim drugim licima,
nisam mislila na tebe
već odavno, nisam... eto
I opet si mi jednostavno doplovio u snove, pretpostavljam s
neke olujne pučine.
Da ubiješ očaj,da ošamariš gorčinu, da istreseš dušu i ispuniš srce.
Jedina sa kojom to možeš. Znam.
Sjećaš se onog poljubca?
Vrućeg, nezaboravnog, onog dodira tvojih ruku koje su udahnule
život tijelu prepunom čežnje.
Često me grije... kad brodim maštanjima, kad sam sama i tužna,
kad me povrijede, rane... poželim te bez srama,osjećam tvoje dodire
sjedim ti u krilu priljubljena slušajući šuškanja tvoga srca..Uživam!
To je moj neostvareni san.... sjediti u tvom krilu.
Ne želim puno, zar ne?
A ti ? Ti prepoznaješ moje i svoje želje... zato se ušuljaš kao
noćni lopov, ljubeći moje trepavice odnoseći teške sjene.
Kako je to lijepo. Predivno! Grije dušu, tijelo.
Eh da mi je opet....
PS.
Dođi mi ponovo u tišinu snova..
Post je objavljen 23.11.2014. u 19:34 sati.