Kad na svome zalasku jesen več pomalo tone u prošlost, njeno predvečerje, tmurno s kišom prerano zaboravlja potisnute tople dane, gurajući hladni sumrak.,. Sjedim uz peć s knjigom, no oči mi odbijaju raspoznavati slova. Radije zirkaju pod kapke.. Hladno mi je pa promišljam da će mi biti najpovoljnje, umjesto zgrčenom na stolcu, zagnjuriti se u perine na ležaju.
Legnem.
Ležeći – kao puh u listincu ili miš u posijama utopljen zaspim, a prvo mi se buđenje javi, već nakon prvog 'čudnog' sna :
<<< upravo sam pao, prizemljio se idući putem. Nejasno, bezrazložno je zašto. Ne vidim nikakovu prepreku ni razlog padu. Glavom sam 'bubnuo' u tvrdo tlo ugažen široki nagostup. Neozlijeđen, svjestan hoću ustati, ali ne mogu pomaknuti glavu. Više shvaćam nego što mogu vidjeti da mi je nad samim licem, tijesno ga dodirujući veliko, široko, okruglo sveprekrivajuće stopalo , prednje lijeve noge, nožurde ogromnoga slona pravog slončine. Glavu mu i obujam mu nisam mogao vidjeti, ali sam naslućivao da su jako veliki.
Noga mu je malo u zglobu savita kao pred iskorak.
Užasavam se situacije, no dojureća predodžba mi odmah navijesti : budi miran, ne pomiči glavu, slon je pitom, pametan, može proći cvjetnom stazom, a da ne pogazi cvijeće. On je uz ljude uslužan pomoćnk gdje je njegova snaga, veličina i težina čovjeku potrebna.
Čujem, međutim viku i vrisak okolnih svjedoka situacije svjesnih da ako slon spusti nogu, da će tada umjesto moje glave tu na tlu biti samo mokra mrlja. Ja prisutne ne vidim, ali čujem njihovu zaprepaščujuću viku ; NE, NE,..NEEE - NE …i osjećam im ruke na gruboj koži slonove noge, koju oni nemoćno podupiru u želji da se ne spusti…
Svestan sam da si sam ne mogu pomoći, - da sve ovisi o pomaku ilj nepomaku te nožurde koju osjećam na licu…Zebnja mi blokira misli i pokret …
Probudim se.
Budnost mi osvježi sliku sna uz nemir promišljanja : 'Što to može značiti takav čudan doživljaj? Ima li kakovo prikriveno značenje ? Čime može biti takav sadržaj sna pobuđen ? Što me to može pritiskati bez povoda i otpora ? Analiziram : ' slonovo široko stopalo i ve4ličina slončuge prema maloj nejakoj glavi može biti samo materijalizirana vizija neumitnog pritiska – no slon nije u tijesnoj staklarni na njegovom putu , nego smo na slobodnom prostoru, među ljudima čije krikove čujem /strepim da ne uplaše slona/ Prijetnja je neizvjesna, a nije mi pojmljivo kako ju ukloniti, kad samo o mom pokretu ili pomaku slonove noge ovisi fatalni udes .
Nikakovo protumačenje značenja sna mi nije dostupno promišljanju, te naskoro ponovno zaspim…
Nakon skorog sljedećeg buđenja pitanje iz bivšeg 'čudnog' sna mi je ponovno svježe na pameti. Pokušaam se pitati 'obrnuto' : - 'što se to od prijetnji želi osloboditi ? Radi li se uopće o mojemu biću? Možda o mojemu nematerijalnom dijelu ? Sagledavam situaciju s 'donje' strane i prevrćem nemogućnosti i mogućnosti i tu mi se tada ponudi uz slabašnu vjerojatnost,kao da se iz zalihe sveopćeg neznanja probija tumačenje : ' tvoj Ego pritišče tvoje Ja … odnosno tvoja svijesnost tvoju podsvijest '
Podsvijest (Ja) možda na nešto upućuje , a svjesnost (Ego) prijeteći ne dopušta. !? Promisli o stvarnoj tvojoj situaciji. Možda si u stanju neizvjesnosti kako o nekom problemu odlučiti i postupiti !? U snu je možda slikovito prikazan nesporazum čovjekovog Ja i Ega ---podsvjesti i svjesnosti……
HEUREKA ! Tako bi moglo biti !
Usmjerenje promišljanja i tumačenje sna mi je prihvatljivo …
/Upravo sam u takovom promišljanju i dilemi odlučivanja o jednom darivanju ili nedarivanju.
--- Postupio sam kao Ja , te mi to čini zadovoljstvo, a Ego je već zaboravio problem …želeći kontrolirati budućnost, a ne mareći za prošlost, koju prepušta savjesti ./
xxxxxxxxxxxxxxxx
Domoljubac - Zvonimir Tomac - Iz neobjavljene zbirke
Post je objavljen 23.11.2014. u 14:39 sati.