GOSPODARSKA ORJENTACIJA
MORA POSTATI PROIZVODNJA A NE UVOZ!
I 2014. kalendarska godina je na kraju, ali ekonomska kriza jednako stabilno, već pet godina, ima veliki utjecaj na kvalitetu života građana u Hrvatskoj. Građani često govore ,što se može čuti u radijskim emisijma, da ljudi koji su nositelji vlasti po svojim funkcijama rade bez dovoljno odgovornosti za svoje odluke.
Jedan od teških primjera je deložacija. Svakoga dana na području Hrvatske, u većim ili manjim gradovima, provodi se jedna deložacija. To znaći da se u ovoj zemlji koja je članica Europske unije, što bi trebalo imati prizvuk nekog pozitivnog statusa ukupne situacije dakle i gospodarstva i građana, jer se u EU ulazi po zadanim pravilima, svakoga dana na temelju Ovršnog zakona, pojedinac ili obitelj, uz pomoć policije iseljava – odnosno istjeruje iz stana. I nitko službeno ne vodi evidenciju gdje takvi ljudi nakon deložacije žive, što je s obiteljima – da li se one raspadaju i što je sa djecom iz deložiranih obitelji. To je situacija kao po onoj narodnoj izreci: jedna nesreća nikada ne dolazi sama, jer ljudi, građani koji nemaju posao, nemaju sredstva za život, po sili Ovršnog zakona još moraju napustiti i svoju jedinu imovinu - krov nad glavom, a to je stan.
Deložacije koje su u tijeku su posljedica velikog financijskog duga stotine tisuća građana koji je nastao zbog toga što ljudi nemaju radno mjesto, ili rade a ne primaju plaču, čime nemaju ni sredstva za život, pa time ne mogu vraćati troškove koje proizvodi njihove vlastite životne potrebe, koji se kao dug reflektiraju na poreznoj kartici. Za stanje zaposlenosti i za radna mjesta s čim je povezana gospodarska stagnacija, time i za rast ili pad BDP-a odgovornost je na državnoj upravi, na Vladi i nadležnim aktualnim ministarstvima, kojima je posao upravo stvaranje uvjeta za zapošljavanje. Jer svaki radno sposoban stanovnik ima pravo na rad. A u Hrvatskoj nema dovoljno radnih mjesta za sve radno sposobne. Nedostaje oko tristo tisuća radnih mjesta. Tek kada bi postojali uvjeti za normalan posao i zapošljavanje tek tada bi Ovršni zakon i ovršitelji imali puno moralno pravo izaći na teren i građane na ime njihovih dugovanja istjerivati odnosno iseljavati iz njihove jedine imovine – iz stana.
Ovršni zakon je kao zakonodavni okvir potreban, ali je u koloziji sa stvarnom gospodarskom situacijom, a time i sa mogućnostima građana je nerealan, nepravedan, pa time moralno potpuno oprećan sa stvarnim stanjem.
Objektivno gledajući činjenica je da država nije u mogučnosti, zbog kritično loš ekonomske situacije servisirati svoje dugove, ali istovremeno deložira zbog dugova građane iz njihovih stanova! Gdje je tu racio, odnosno um, odnosno razum? Ovršni zakon, dakle zakonodavna vlast proizvodi beskućnike u vlastitoj državi! Takvu odluku treba što prije mijenjati. S obzirom na deložacije i broj istjeranih iz stanova , brojke ću iznijeti u jednom od slijedećih tekstova, samo u Zagrebu živi više od dvije tisuće beskućnika.U Hrvatskoj je deložacija generirala nekoliko tisuća ljudi koji su imali, ali su ostali bez kuće ili stana.
Novo je pitanje čiji su i u čije se vlasništvo upisuju stanovi i kuće koje su deložirani građani morali napustiti zbog dugova prema bankama, Elektri itd.
I još je jedan stavak po kome su deložacije građana vrlo prisutne je neriješeno pitanje stanarskog prava, a ignorira se Zakon o naslijeđivanju stana. Država je ukinula stanarsko pravo 1996. i dio građana ne može u svoje stanove, a u stanovima su koji nisu njihovi.
MISLITI PRAKTIČNO I OTVARATI RADNA MJESTA!
Da bi se u Hrvatskoj sretnije živjelo bilo bi potrebno, na mikro razini od čelnika, u općinama, potom u županijama, kao i u gradovima zahtijevati da se za rad osposobi svaka i najmanja infrastruktura u kojoj zaposleni može osvarivati osobni dohodak. S takvim otvaranjem radnih mjesta trebalo bi krenuti iz područja koja misle da ne mogu živjeti samostalno, već su svoje funcioniranje pretpostavili sredstvima iz državnog proračuna. DRŽAVNI PRORAČUN je u općinama i malim gradovima postao IN. Načelnici i mnogi gradonačelnici prestali su misliti gospodarski, a iz državne uprave kao da ne dobivaju upute – kako pokrenuti posao bez ogromnih financijskih sredstava, koje oni očekuju. Kada bi počeli misliti praktično i analizirati svoje potrebe, kao i to što je mjesto imalo prije a sada nema a potrebno je, za kratko vrijeme bi u općini otvorili više radnih mjesta.
U županijama i gradovima, baš kao i u Gradu Zagrebu ima prostora za otvaranje novih radnih mjesta! Kako? Ako se sadašnji prostor može obnoviti malim sredstvima, ne bi trebalo ići u prenamjene i otpuštanja djelatnika, već u novo zapošljavanje i širenje proizvodnje. RIJEČ koja što prije, a u 2015. neizostavno, svakom poslodavcu, direktoru i predsjedniku Uprave mora zvoniti u ušima- što mu ako nikako drugačije, s državne razine mora doći napismeno je – ZAPOŠLJAVANJE, ZAPOŠLJAVANJE, ZAPOŠLJAVANJE.
Činjenica da je protekle tri godine u RH s posla otpušteno više od 80.000 zaposlenih je zastrašujuća s obzirom na realnu situaciju. Aktuelna Vlada doslovno se nije odazivala na informacije radnika koje su prenosili mediji o njihovu otpuštanju i zatvaranju tvrtki. Danak takvoj šutnji i nezainteresiranosti
aktelnih vladinih ministara je javni dug koji je, kažu ekonomisti, SADA na razini 80% BDP-a i juri prema 100% BDP-a . Budući da izvoz hrvatskog proizvoda pada i BDP će biti sve niži.
A Hrvatska gospodarska orjentacija mora što prije, usprkos lobijima, crnom tržištu, nepotizmu i korupciji biti PROIZVODNJA roba, a ne UVOZ, kao što je to sada.
Post je objavljen 23.11.2014. u 13:35 sati.