Shvatila sam kako sam nepravedno propustila spomenuti moje, poslije obitelji, najdraže biće na svijetu. Kao i svaki pomalo zaluđeni ljubitelj pasa, otkad ga imam, ne prepoznajem se. Kao ni već spomenuti članovi obitelji.
Nakon četiri godine boravka kod nas, mali bijeli smotuljak je potpuno preuzeo vlast nad nama. Čudna je to interakcija, treneri pasa bi nam našli jako mnogo zamjerki i primjera njegovog svojatanja teritorija i još koječega, ali nama to ne smeta. U konačnici se ipak zna tko je gazda, sluša nas, razumije i poštuje, ali je svjestan naše slabosti prema njemu.
Točno zna ocijeniti gdje i kada prestaje granica njegove razmaženosti, a tada podvije rep i zbriše iza naslonjača. I onda poslije sigurnog broja minuta lagano proviri van omirisati je li zrak čist i obično se mirno premjesti na jedno od svojih brojnih rezerviranih mjesta uz znakoviti uzdah ("Što im je bilo da su se toliko razgalamili?")
U njegovom malom tijelu je veliki i srčani duh, obranu našeg praga smatra svojom svetom dužnošću, bez obzira na veličinu gosta i samoga sebe!
Post je objavljen 22.11.2014. u 16:17 sati.