Pregled posta

Prijateljica koju čuvam

Jedna sam od sretnica koja ima prave prijateljice.
To su one koje uspiješ sačuvati godinama, desetljećima,bez osjećaja da ih čuvaš,a ostajete zajedno
U dobrim i onim manje dobrim trenucima.
Zapravo,baš ti lošiji trenuci u životu su nas formirali i učvrstili naše prijateljstvo.
Sonju sam upoznala u doba mladenaštva dok smo cure i ja naveliko izlazile i ludirale se.
To su one rane dvadeste kad upoznaješ čari mladosti i svega što ide uz to.
Ona je radila u dućanu u ulici.

Pred izlazak bi kupovale cigarete,žvake,a Sonja bi to sve naplatila na blagajni,s lijepim i prijateljskim osmijehom,ali usamljenim pogledom.
Ne znam dal je tražila da subotom radi drugu smjenu,a i što bi radila tu večer kada nije imala društvo.?
Malo,pomalo,Sonja nam je postala prijateljica i uz nas je živnula.
Njen život je bio težak,ali trudile smo se zaboraviti da je u vrijeme rata izbjegla silovanje i dočekala povratak tate i jednog brata iz logora.
Trudile smo se zaboraviti da je prebjegla u Njemačku da bi izvukla živu glavu i da bi „normalno“ živjela.
Život ju je doveo u moj grad i moju ulicu.Živjela je kao podstanarka ,radila i tješila se da je ono najgore iza nje.
Bila je mlada kao i mi ostale,ali je na svoj način doživjela i proživjela te godine.
Svaka od nas je imala svoju priču i bilo je toliko lijepo i toliko oslobađajuće kada bi navečer sjele
kod Sonje i jedna drugu tješile.Palačinke,Sonjine pite,kolači,čaj,piva..nije bilo uopće bitno,koliko je bilo bitno da smo nas četiri zajedno.
Izbijale bi traume,suze i navale svakakvih,teških emocija koje su uvijek,ali baš uvijek, završavale zdravim i veselim smijehom.
Od samosažaljenja bi završile na sprdanju na svoj račun i to je bio vrhunac večeri.
Na kraju bi plakale,ali od smijeha.
Danas znam da nam je to bila obrana od tuge i odličan način da nastavimo hrabro koračati dalje.

Posuđivale bi robu jedna drugoj,nekada i lovu,ali dečke nikada!
Ha,ha,bio je to baš veseo i simpa period.
Igrom slučaja,našu Sonju je put odveo u Ameriku.
Pune četiri godine,moja me Sonja zvala svaki mjesec i pričala o sreći s novim mužem.
Ja sam isto formirala obitelj i zabavljala se sa svojom malom bebicom pa bi mi razgovor s mojom Sonjom bio pravo osvježenje i ono,nešto moje-mojih par minuta.
Odlučili su se vratiti nakon četiri godine,a ja u drugoj trudnoći i sva ponosna na moju Sonju i mene,kako smo odrasle i sretne žene.

Dok mi jedan dan Sonja nije zaplakala i priznala svu istinu.
Lagala me sve četiri godine jer me nije htjela opterećivati i nije htjela narušavati moju sreću i sklad.
Od njenog sretnog braka i voljenog muža nije bilo ništa.
Toliko ništa,da sam ja sa trbuhom do zuba,u 8.mjesecu trudnoće,na školskom engleskom, prijetila njenom mužu i svekru da puste moju Sonju da pokupi stvari i mirno išeta iz te j...kuće.Kuće zla i poniženja.
Moja draga Sonjica i ja,naše prijateljice i moj muž,svi smo bili uz nju,pomagali joj i tješili je,dizali je i hrabrili,brisali suze smijehom i moja je Sonja ustala,kao i uvijek.

Danas je udana i majka dvije predivne curice.Konačno!
Vezale smo se kumstvom.Ali te mi titule ni inače ništa ne znače u životu,koliko mi znači prijatelj poput nje.
Čujemo se i vidimo kako nam vrijeme dozvoljava.
Neki dan mi se tužna jada na posao i ustroj koji tamo vlada.Na poniženje koje trpi.
Na umor kada dođe kući,na curice koje su zahtjevne,na muža za kojeg nema vremena i ja je slušam pa kažem-
Draga moja,vrati se unatrag i na sve ono ružno što si prošla.
Pogledaj svoj život sada.Imaš sve o čemu si maštala.
Ti si borac!
Izvuci iz svega najbolje.Najbolje ti imaš upravo sada.Budi toga svjesna.
Smiri se,odupri se masovnoj histeriji.Šalje dalje molbe za posao mjenjaj ga ako nisi zadovoljna.
Kad ste slobodni ti i muž,odite svi četvero negdje,pusti čišćenje.
Familija je ono što si oduvijek željela.

I moja me Sonja pažljivo sluša i samo izusti da sam u pravu.Znam da ne želi puno komentirati,misli o tome što sam joj rekla.
I nazove me za par dana i kaže-
-Ej,ja ne znam jel ovo normalno,jesam li ja pukla,samo se smijem.
-Ma nisi pukla,kažem joj,svjesna si svoje sreće.I ja sam svjesna i sretna zbog tebe.
Zaplakale smo obje, ali od neopisive sreće što se imamo.
Mojih je Sonja još par.Na obje ruke.
Ja sam sretna.A puni me sreća mojih Sonja.Sve ih volim!
O drugima u nekoj od idućih priča
A do onda,bitno je da u teškim trenucima osvijestite i one lijepe,koje ste proživjeli i one koji traju.
Bitno je da si olakšate i da se dignete kada padnete.
Ako ne možete sami,jednostavno nazovite svoju Sonju.

Post je objavljen 21.11.2014. u 21:59 sati.