Marketing
suzama l'epim tapete vol.627
...muči me muči....
mozak?
pa naravno a tko bi drugi?
ok, budimo realni ima toga što me muči u nedogled, ali trenutno se mozak poigrava samnom....
...jutros sam usnula Cougar san.... 
probudila sam se u znoju.
vrapca mu, počela sam se osjećati staro....
"mali" u snu je bio još "dete"...nekakve kasne dvadesete...iako sam ja uvijek loša u procjenama godina ali eto....
muči me od kuda ga znam jer kad sam se probudila sva u znoju, treperava i u čudu da "WTF?" lice tipa mi je lebdilo u podsvijesti...
razmišljala sam što sam na tvu gledala sinoć i ništa.
niti jedna poznata faca..
...ali tolikoooo mi je poznat da...huh....
...naravno da mi nedostaje...mhm...više nego vidljivo "životinja" je gladnaaaaaa....
..malčice mi nedostaje i Zorg...ok, puno, ali ovaj sam puta odlučila stvarno sve prerezati (Bože, DAJ mi snage, jer to je tolikoooo teško!!!!!!!! Tijelo traži svoje...)
Je, da tijelo traži svoje ali još uvijek nisam toliko "očajna" ili toliko možda "pametna" ne znam kako to okarakterizirati pa ću, evo ispričati, možda netko bude pametniji od mene.
Kako je uvijek nestašica posla, tako ja svaštarim...
tako me put za potragom za poslom doveo u jednu firmu prije dvije godine.
U to doba dobrostojeća firma, sad je, naravno, u blokadi pa je otvorena nova sa sličnim imenom...kako to obično u Hrvatskoj biva, jel...
no....primio me na razgovor zet vlasnika..
Tip, neke dvije godine stariji od mene, arhitekt.
Jedan od onih tipova geekova iz srednje koji su narasli pa sad voze motor i dobro su se oženili pa dobro kotiraju.
Nakon prvog sastanka, otišli smo na kavu.
...na kavi je bilo više nego očigledno upucavanje....kako na toj tako i na sljedećoj kavi...
i, tako mic po mic, vidim ja tip ne staje i odlučim presjeći igru...
"Čuj, ti bi bio savršeni ljubavnik...samo" rekla sam
"Da?" ushićeno je podigao glavu pogleda puno nade
"Paaaaa, imaš maleni nedostatak, oženjen si!" rekla sam a on se smrknuo. Kao, to je normalno...
"Ma gle, ja kad sam u nekoj bilo kakvoj vezi onda dajem i hoću sve, zato ti ja nisam dobar odabir, ali u svakom sam slučaju počašćena." naposlijetku sam izustila. Mislim a što mu reći uopće na to sve skupa?
"Ali to onda nije ljubavništvo" inzistirao je
"Da, to je onda nešto više. Ja ne mogu to gimnasticiranje bez osjećaja"
i tako je priča završila....
Kako sam naišla na neke papire iz njihove firme, točnije registrator sa nacrtima, dok sam radila čistku u dnevnom boravku, poslala sam mu mail da pošalje nekoga po to dok nije dobilo krila ili izgorilo u iščekivanju da ga netko pokupi.
Nazvao me.
"Eeejjjj" rekao je "znaš ja ti od 9-og mjeseca više ne radim tamo u firmi, ali to ne znači da ne mogu s tobom popiti kavu"
I, tako smo mi popili kavicu u Excelent" baru...
Usred priče o poslu rekao je pogledavši me duboko u oči "Znaš, nikada neću zaboraviti kako si rekla da bih bio savršeni ljubavnik".
Nasmiješio se šeretski...
Ja sam se osmjehnula i zatim rekla "Nadam se da se sjećaš i ostalog dijela razgovora"
"Znači ništa se nije promjenilo" rekao je i dalje se smijuljeći
"Ne" nasmijala sam se još jače, "još nisam imala lobotomiju" rekoh i nastavih "ali da, bio bi savršen ljubavnik, samo...nije do tebe, do mene je" u pjesničkom sam stilu završila tu temu i prešla na drugu...
Pričajući o Einyu, poslu i ostalome razmišljala sam u sebi "jebo te, Mala Li, tip se NUDI, tebi se shevi...i TI NIŠTA!"
Ne znam jel to prepotencija tipa da mogu bolje od toga(?)
il glupo razmišljanje da ipak imam još uvijek unatoč svemu mogućnost izbora ili šta drugo, ali nikako se još ne mogu zamisliti da svjesno odlučim i budem nekom ljubavnica. Da u startu kažem sudbonosno "DA" na takvo što.
I da ne uđem svim srcem u interakciju odnosa s drugim ljudskim bićem...
...možda mi i nije tolika kriza i možda mi svaka čast?...ili mi možda stvarno treba dobra "lobotomija"?
...eto, kako rekoh na početki...mozak me muči....
Post je objavljen 21.11.2014. u 14:37 sati.