Moja su ja ponekad poput djece. Svako želi pažnju, svako bi dominiralo, bilo isključivo. A ja ne mogu.
Ne mogu Baltiku privesti motar, Splitu Lutherova vrata sa reformacijskim tezama, zvukovima zore Brodarskog instituta šum Zagore.
Pa odustajem; jedino biram, post ne označiti - putovanjem.
Jer sve su to - moja ja. Nikad prispjela, nikad ispraćena, uvijek nedosanjana, zauglovita i potkožna trenom bezrječnog.