Često me pitaju za koga si se to danas picnula (čitaj:sredila)?
Najčešće takva pitanja ignoriram i ne diraju me, samo me ponekad izbace iz nekog mog takta.
U biti, zapitam se, za koga se trebam srediti, za koga to moram biti uređena?
Ne moram biti sređena ako to ne želim a ako se, kako kažu - sredim, onda to isključivo radim samo i isključivo radi sebe. Tako bi trebalo biti, sve što radim, radim radi sebe. Tako to volim, volim ugađati sebi onoliko koliko mogu i na načine na koje mogu.
Ljudi bi se trebali uređivati radi sebe, a ne radi onih oko sebe. Po meni takva pitanja, radi koga i zbog čega su mi sasvim suvišna.
Volim se dopasti sebi, volim kad se pogledam u ogledalo reći sama sebi - kako baš danas dobro izgledam, a ako tijekom dana dobiješ i od okoline još kakav kompliment da ti malo nahrani ego, onda je to - to.
Ali suština svega je - radi sebe i naći tu neku sreću u sebi koju nosiš svakodnevno bez obzira na udarce koje dobiješ.
Kad nađeš tu neku sreću u sebi, kad činiš stvari koje te čine sretnom i pune ti dušu to se vidi, to se osjeti, ljudi tada jednostavno zrače tom nekom energijom koja je prelazna, to se baš osjeti.
Netko je sretan jer radi na sebi, netko je sretan kad se dobro obuče i sredi si frizuru, netko je sretan kad pročita neku knjigu, bit svega je da se sve vrti oko nas samih, ne onih oko nas, već onog nečeg u nama.
To valjda si trebamo naučiti - biti u ljubavi sami sa samim sobom.
Ne znači da ne trebamo voljeti druge, ne, dapače, trebamo voljeti i njegovati jedni druge, trebamo si naći onu čarobnu drugu polovicu ali isto tako ne tražiti smisao u onim nekim drugima oko nas, već naći sreću u sebi i biti sretni i kad smo sami i živjeti punim plućima.
Često znam reći kako želim muškarca pored sebe u životu, ali isto tako ga ne trebam da bih bila sretna jer sam našla tu neku ljubav u sebi sa sobom. I to je pošteno prema i meni i prema onom nasuprot meni jer mišljenja sam da kad jednom spoznaš ljubav prema sebi i u sebi onda možeš dati onu pravu ljubav i onom nasuprot tebe.
I tako kad ja kažem da se sređujem isključivo i samo radi sebe, da bih sebi bila lijepa, da bih sebi podigla vibraciju, jer kad se sredim bolje se osjećam, više dajem od sebe svijetu, jednostavno, volim kad si dobro izgledam kao i svi manje više.
Kažu da je to sebično. Možda je sebično, možda i nije, ja nekako češće mislim da to nije sebično, ali tema sebičnosti je neki sasvim drugi malo opsežniji post.
Sebično ili ne, na kraju krajeva, ako se sam ne pobrineš za sebe i svoj izgled ili bilo što drugo u životu, ne znam tko će to obaviti umjesto nas?
Ako je sebično voljeti samog sebe i lijepo si izgledati i raditi ono što te čini sretnim onda smo svi mi pomalo sebični u životu, što ja mislim da nije uopće loše. I naravno da ću i dalje raditi ono što mene čini sretnom i ne škoditi pritom drugima i lijepo si izgledati i držati do svog izgleda pa ma koliko god to bilo sebično.
I naravno, da ću to i dalje raditi isključivo samo i radi sebe jer meni tako paše....
Post je objavljen 19.11.2014. u 19:04 sati.