Marketing
možda je kiša kriva
...možda je kiša kriva što mi sada ne izlaziš iz misli...prolaze dani, sati, minute..ali za mene vrime kao da je stalo...stalo onoga dana kad si zadnji put spustio svoje usne na moje..i otišao...i ne znam tko mi, ni što mi daje snagu da sve ovo izdržim ali svakim danom sam sve jača..osjećam svoju tugu, o da, itekako je osjećam..osjećam svoju bol..ali istovremeno u meni raste neka nova nada..otvaraju mi se svjetovi do sada sakriveni mojoj duši, pronalazim smisao u malim sitnicama..i puštam svoje osjećaje...ne gušim ih jer treba im dozvoliti da izađu...i mirim se...mirim se sama sa sobom...sa svojom dušom sa svojim osjećajima...
...mislila sam onoga dana da je sve umrlo u meni..ali osjećam se živom...osjećam i tugu i bol, ali i sriću i radost, a dok osjećam znam da itekako živim..mogu bez tebe, da mogu bez tebe, ali tvoj osmjeh je ono što vridi kao tisuću svemira..tvoje oči su dubina moje duše, tvoje ruke su snaga koju imam...i ne tražim te...pustila sam te od sebe..pustila, otpustila...i nek svemir odradi svoje...što god to bilo...
...koliko god je to apsurdno ova bol me jača..i ja samo rastem i rastem,...prolazi kroz mene i osjećam sve jači protok energije...i ne bojim se....da,zbilja, uopće se ne bojim...znam da si tu...jer te osićam...
Post je objavljen 19.11.2014. u 11:06 sati.