mi tako i tako
nismo orah sadili
ni pod njim se sladili
u jesen
pucaju zeleni ovoji
bodljikavi kesteni
osmijeh dobro dolazi
koliko ću kolača napraviti
vreću oraha uberem
misleći na tebe sušim ih
meljem očišćene
naravno
bit će slavlja
znaš li da je jutrom najslađe
ljubiti snena usta
prelaziti rukama od ramena
lagano da zadrhtiš od dodira
poslije svega sretan
kavu donesem
pa tijesto umijesim
sameljem orahe
orehnjaču pripravim
između te onako
uzgred
poljubim
odeš
kuda si otišla
vratiš se
sve je gotovo
i ručak
smijemo se sretni