Htjela sam objaviti jedan drugi post ali nekako mi je ovo sad palo na pamet...
Sjedim u mraku sobe i razmišljam slušalice su mi u ušima svira neka cajka.Razmišljam jeli moguče da je prošlo samo godinu dana od kad smo se upoznali.Od kad sam se zaljubila u tebe.Nekako se bojim opet voljeti.Da opet ne budem povrjeđena.Borila sam se sa svojim strahovima i tugom.I pobjedila sam sve prepreke.Zašto nebi i ovu i nastavila dalje zaljubila se opet tako bezuvjetno i voljela nekoga tko če moju ljubav znati cjeniti.Da dane brojim kad če se to desiti.A do onda ću stvarno biti sretna na ljudima koji me vole i koji me žele pokraj sebe takvu kakva jesam...Sramežljiva,pomalo opasna i uvjek nasmijana djevojka...