Marketing
O istinama i dogmama, sektama i posljedicama
Istina označava nešto što je stvarno, što ne može biti drukčije, nešto što zaista postoji, bez obzira što mi to možda ne možemo spoznati. Gotovo svaki čovjek u svojoj biti teži za istinom. Neki ljudi ili grupe ljudi iskrivljuju i manipuliraju istinom, kako bi zadovoljili svoje potrebe i ostvarili ciljeve. Ponekad ljudi ne žele čuti istinu jer ne žele da njihove iluzije budu uništene.
Prepoznati dogmu i nije uvijek tako jednostavno. Značaj i snaga dogme se ogleda u tome što se ne smije dovesti u pitanje od strane vjernika, odnosno sljedbenika. U ispravnost dogme uvijeravaju Vas lijepim riječima, citiraju mudre misli i obećavaju sve i svašta u ime Svevišnjeg. Sustavno, vrlo oprezno, poput kakve gatare voditi će Vas kroz razgovor. Usmijeravati će Vaša pitanja i nuditi unaprijed pripremljene odgovore. Osnovna svih takvih učenja je da Vas osobno nitko ne pita za mišljenje. Njegova ili njihova istina je neupitna. Kod takvih učenja ne postoji slobodna volja pojedinca. Od sljedbenika dogme se očekuje da besprijekorno slušaju sve što im govore. Oni sami nikada ne smiju preispitivati istinu koja im se nameće kao jedino ispravna. Osnovno načelo je ili prihvati to što ti govore ili budi prezren i odbačen od te grupe. Zajedničko svim dogmama je da tvrde da je njihov pogled na svijet jedino ispravan.
Istinita priča:: Prije nekoliko godina živio sam u idiličnom braku u kojemu je rođeno dvoje djece. Supruga i ja stvorili smo ugodan dom, imali smo dobar posao a djeca su bila vesela i sretna. Imali smo dovoljno da lijepo živimo, putujemo po svijetu i da djecu školujemo u privatnim školama. Djeca su se pak uspješno bavila sportom i muzikom. Možda je važno napomenuti da smo supruga i ja studirali na fakultetima gdje smo se imali priliku upoznati se sa djelima najvećih svjetskih psihologa, sociologa i filozofa. Stvari su se počele mijenjati prije par godina kada se supruga počela družiti sa članovima jedne religijske sekte. Nikako naglo, nego postupno, trajalo je to godinama uvlačili su je u svoj svjetonazor. Isprva nisam tome pridavao neku veću važnost. Prva ozbiljnija svađa izbila je kada je sin bio pozvan na rođendan. Njegova majka tada mu je rekla da oni ne slave rođendane. Naučio sam tada da riječ ne preporučuje se, u toj sekti znači izričitu zabranu. Ne preporučuje se transfuzija krvi i ta preporuka se mora poštivati po cijenu života. Što je ona bivala dublje uvučena u takva učenja to je brak bivao sve lošiji. Tri godine na sve moguće načine pokušavao sam spasiti brak, mislio sam makar zbog djece. Jednostavno, izgubio sam poštovanje prema ženi pa sam poslije izgubljene bitke, podnio zahtjev za rastavom braka. Bila je to bitka u kojoj su najviše stradala djeca. Bitka koja je od početka bila osuđena na propast jer su jasno na svojim stranicama napisali da članovi sekte ne preporučuju bračnog partnera koji nije njihov član. Trinaestogodišnji sin duboko je indotktiniran njihovim dogmama i nikako nisam nalazio načina da ga izvučem iz toga pakla. Iako izuzetno bliski, svaki razgovor, čija je tema bila religija, završavao je i prije nego što je počeo. Prije par dana rekao mi je da se moram iseliti iz kuće ako ne želim vjerovati u njihovog Boga. Srce mi je slomio. Poslijedice ove dogme su strašne, razorena obitelj, poremećeni sustavi vrijednosti kod djece, patimo svi. Dugo sam mislio da trebam šutijeti. Bilo me je sram priznati roditeljima i prijateljima što se dešava. Sve bi tada učinio da djeca odrastaju u miru. Sin je prije tri puta tjedno išao na nogometni trening, trenirao tekwando, završio četri razreda muzičke škole. Kako sam samo bio naivan i glup, kada sam mislio da će se stvari rješiti same od sebe. Sada jedino na što ide su sastanci sekte na kojeg ga tri puta tjedno vodi majka. Užasnut sam činjenicom da je moje djete zatočeno u zatvoru, zatvoru bez zidova.
Posvećeno mom genijalnom trinaestogodišnjem sinu, koji je uvučen u svijet koji ni mnogo odrasliji od njega nisu uspjeli razumjeti.
Post je objavljen 16.11.2014. u 16:24 sati.